Sven Adam Ewin
Sjedim kraj vrela, usred šume,
A voda teče, teče, teče.
Gledam u vodu. Voda u me.
A vrelo? Ma, riječ da mi reče!
Ono mi nudi vode hladne,
Ja kažem: hvala na tom piću!
Ja čekam da mi riječ dadne,
Ko što bi dalo Cesariću.
No vrelo šuti poput sove,
Ta šutnja mi je strašno mrska
Pa tučem vodu granom zove,
A voda samo prska… prska.
Tučem i dalje. Tučem snova,
Što govor mi je bez daróvā.