Marijana Dokoza
Sjenoviti zastori s prozora od ruže
Padoše na moje tijelo.
Moj pomahnitali dio se njemu ukaza,
Od svijetlosti te, zaslijepljena bivah.
Kakva me to kob čeka,
Reći mi nitko neće.
Ne mogu da spoznam lica,
Koji mi život kroje…
08 POEZIJA
JESEN
Ivek Milčec
Listopad polahko
ide kraju,
a drveće gubi
lišče,
pak vse više
podsječaju na
ocvale ljubavnike,…
SANJAO SAM NOĆAS DA TE NEMAM
V NARUČJE ZETI
DAN NEOVISNOSTI
JESEN U MENI
PREPOLOVLJENO NEBO
Sonja Smolec
Kad će zvona s katedrale
prepoloviti nebo
a golubovi preletjeti
preko Trga
napustit ću mjesto na stanici
gdje uvijek čekam jedanaesticu
i poći prema Griču,
kroz uzani prolaz,
po uspomene.
IZ nove knjige “Kad zadrhte trave”
ZAGREBAČKE JESENI
BROČU, BEZ NASLOVA
Dubravka Borić
Na daski
kruh.
U maštilu
voda.
U krtolu
smokve.
Priko ramena
bisoga.…