IZ NAŠE ARHIVE/ Objavljeno 06.01.2022.
Dragan Gortan
Jednom davno, prošlo je tome možda i trideset godina,
moj je otac u Robnoj kući, koja više i ne postoji, kupio
zidni sat s malenom ptičicom koja bi izlazila svaki puni
sat i kukanjem javljala gradu i svijetu o vremenu koje
neumitno prolazi.…
Kako je dobra naša majčica Zemlja.
Slušala sam harfu u noći –
Gle, otvorena su vrata nova.
Nerado idem glavnim ulicama iako su neke nazvane po književnim velikanima. Gužva je i bučne su od mnogobrojnih automobila.
Oj, more, bistrino uma
Crtajući po stazi… na časak bješe stao,
Letimo,
Jutros sam ti na rubu planine,
Srce nije od kamena, ali srce voli kamen sivi