Za srce i dušu

Vanja Škrobica
prin vengo se širon otvoridu škure
triba razmaknit koltrine

pustit sanjivu misečinu u kamaru
ništa ne smi ometat pismu i klapu

va’ja usporit disanje
umirit vitar s mora
dok se glas tenora svije uz trs loze…

više

Veronika Belec
Vjetar hoda kroz dane
zaobilazi njega i njene sjene
a Sunce pliva po goloj
koži Drijade i nosi
iskre topline ljubimici zore
Miris neznanja i vrućine
počiva u alijenaciji jer
samo nekolicina ljudi
može opipati njeno…

više

Vanja Škrobica
napušteni brod na škrapi
star, ruzinav
brez vesal´ i pajoli
idro i cime slomilo mu more

sića se krštenja prid prvu plovidbu,

panti nevere i tuje porte
ofičale i mornare…

više

Marica Žanetić Malenica
U mom gradu raste
čudesno jedno drvo plavo
grana golih, tek poneki list,
kao da je nedovršeno
pobjeglo s platna,
napustilo umorni kist.

Razgranato k’o da je pravo
osamljeno na tratini vlada,…

više

Vanja Škrobica
brnistra je bila naš cvit
zlatna ka kadena ča si mi je obisija oko vrata

i kako brnistra reste meju škrape i oštre brige
tako je i jubav naša cvala
kontra besid i đelozije

a onda su kiše lipanjske rasule
žute cvite po poju…

više

Vanja Škrobica
“Puče moj, ča učini tebi
joli u čem ožalostih tebe?
Odgovori meni!”

Veli Petak, puk izlazi iz crikve

procesija u ladnoj noći
na čelu je bratin s križen
pa za njin muški…

više

Uoči velikoga tjedna

(Posvećeno hrvatskom književniku Josipu Pupačiću)

Vanja Škrobica
u krvi i plaču rodila me mater moja i križ otaca moji nastavja gorit u meni;
besida se Tvoja time ispunjava i proročanstva mudrih proroka;
suđeno mi je ići puten čovičnin bačen san u plamen gorući jezik;
od rođenja razapeti su duša i tilo moje;
borin se u međuprostoru Neba i Zemje, vičnosti i prolaznosti:

s Križen koji gori……

više

Vanja Škrobica
pala san na tvoje sla’ke riči
i lipe joči
na cvit san pala ča si ga ubra za me uz cestu
macchiato s tobom me oborija
poziv u šetnju me izludija
tvoj pojubac me zarazija

pala san na obećanje koje si mi da

i još se nisan ustala…

više

Vanja Škrobica
je uvijek bila moja tiha,
vjerna prijateljica
stajala je uz mene
pratila me kao vjerni pas
pazeći kamo nas
vodi sudbina

znale bi je mučiti sumnje
i strah za mene…

više

Sergej Aleksandrovič Jesenjin

Doviđenja, dragi, doviđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?

Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije 
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.…

više