Joso Špionjak
U posavskom prelijepome kraju,
tradicije neke stoljećima traju.
Revno se štuje dan svetoga Jose
i predaka časnih imena se nose.
Ljudi plemeniti, dragi, nesebični,
na životnu borbu odvajkada vični.
Neiscrpna snaga, osmijeh i polet,
znaj da tako nešto nema cijeli svijet.
Gostoprimstvo, zakon nepisani,
a kulturno dobro naši imendani.
Zahvalnost dječja bješe neizmjerna,
za sve što im pruži ruka tako vjerna.
Da l´ bili slatkiši ili novčić mali,
rituale, jasno, svi su poštivali.
„Živio slavljenik i mi skupa snjime,
u zdravlju se sreli opet do godine!“
Velika je utjeha kada netko drag,
u naslijeđe ostavi neizbrisiv trag.
Dugo je imena sva redom da brojim –
kalendar svetaca mogo bih da skrojim.
Uspomene ove treba čuvat strogo,
jer za život cijeli one znače mnogo.
Ak’ te ljubav mijenja i sjećanje štiti,
budućnost će veća od prošlosti biti.
Još tamo žubori naša brza rijeka,
zemlju tužnu tješi koja djecu čeka.
Čarobne su slike iz stare riznice,
gle, kapljice valova orosiše lice.