Igor Petrić
Život kao iluzija
rađanja,
odrastanja,
umiranja.
Život kao smisao postojanja.
Kao nada čovječanstvu
i svim ljudima.
Život kao igra bez kraja
u kojoj nema poraženih,…
Marija Juračić Ja volim kad u sumrak violina plače
kada se nad morem srebri mjesečina
onda ko pajaco usred zadnjeg čina
zajecam smijehom i zadrhtim jače.
Sve moje čerge u njenom su zvuku
prašina druma i ljubavi kasne
svi konji vrani što nam kola vuku
ples prepun žudnje kraj vatre što gasne…
Igor Petrić
Ništa,
ništa kao prije nije,
stalno netko nešto propitkuje
i gleda očima prezira,
nameće mišljenje
bez reda i značenja.
Čovjek od čovjeka pogled skriva
i čini to vješto…
Igor Petrić
Zvona!
Čuješ li u daljini kako
zvonom zvone zvona.
Kroz neobrađena polja, zarasle šume
i prašnjave ceste bez putokaza.
Zvone zvona i kroz sela
kojima više nitko ne hoda.
U kojima imena nitko ne izgovara.…