Vanja Škrobica
“Puče moj, ča učini tebi
joli u čem ožalostih tebe?
Odgovori meni!”
Veli Petak, puk izlazi iz crikve
procesija u ladnoj noći
na čelu je bratin s križen
pa za njin muški…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Uoči velikoga tjedna
(Posvećeno hrvatskom književniku Josipu Pupačiću)
Vanja Škrobica
u krvi i plaču rodila me mater moja i križ otaca moji nastavja gorit u meni;
besida se Tvoja time ispunjava i proročanstva mudrih proroka;
suđeno mi je ići puten čovičnin bačen san u plamen gorući jezik;
od rođenja razapeti su duša i tilo moje;
borin se u međuprostoru Neba i Zemje, vičnosti i prolaznosti:
Sergej Aleksandrovič Jesenjin
Doviđenja, dragi, doviđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?
Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.…
Vanja Škrobica
svaki dan darivat ću ti novu boju
novi cvijet stavit ću u vazu u našoj sobi
darujem ti ljubičastu kao što su tulipani u svibnju
kad ih ranim jutrom položim na stolnjak bujnog baršuna
kao mrlje od kupine što dozrijevaju u kasnom kolovozu
i zadrže se u uglu tvojih usana
i na mojim prstima