Višnja Goljački
zapadao je dubok snijeg
i moja nastamba bi ukopana
do nje nije vodila prtina
jer tko bi mogao toliko
prokopati ne bi li došao
do staje na kraju svijeta
a u mom logu bješe toplo
vatrica treperi koka nosi jaja
maca se umiljava praščić rokče
čitam im mešu selimovića
pjevam leonarda cohena
pa mislim kako to i nije loš život
na prozorčiću tad čuh kucaj
huknem pa odledim malo
a ono ptičica a u kljunu pismo
ti si klaun tužna lica piše
suviše si tužna i suviše smiješna
noli turbare circulos meos veliš
voljela sam prestrastveno shvatih
pa je moja ljubav vraćena
na adresu pošiljatelja
vrisnem strašno pa se sruči lavina
i pokrije cijeli svijet
nema tužnijeg klauna od mene
samo da pronađem cipele
idem tražiti one koji me trebaju