Za srce i dušu

Mirko Popović
uvijek
kad otputuješ
tek poneka struna
odjekne

ne smiješî se
karanfil u prozoru

sunce se pritaji…

više

Uz stotu obljetnicu pjesnikove smrti

Antun Gustav Matoš

Ja te volim, jer si fantasta
Ko žuta Luna i stara gitara,
Ko slatka nježnost slavujeve pjesme,
Što majsko veče bojom tuge šara.

Ja te volim, jer si ko zvijezda:
Visoko – sama, i suze jer tvoje,
što krišom plačeš, ko kajanje truju.
I more budne, mučne noći moje.

Ja te volim, jer si ljubav Zemlje
Iz koje niknuh, Hrvatice draga:
Ko Bogomajka na Kamenih vratih
Što dušom sija kada preko praga…

više

Joso Špionjak
Es weht ein sanfter Frühlingswind,
die ganze Schöpfung hat ihren Spaß,
o, sag mir, bitte, allerliebste Mutter,
warum ist dennoch, dein Auge nass?

 Gestern hast ein Lied gesungen,
für das kleine Töchterlein,…

više

Anđela Bugarin
Treba zbilja malo, zaista
Jedan korak u bezdan
Jedan pogled u beskraj
Jedan skok u nepovrat
U tim sitnim razmacima
Leži ta daleka sloboda
Treba užasno malo čarolije
Da bi se vjerovalo…

više

Ante Gregov Jurin
Obesputili se puti
Obrasli pa priječe
Koraku prići
Livadama cvijetnim
Tek sječanju daju
Izlizani kamen
Dotaknuti stopom…

više

Marina Anđelković Mimi

…Heda, zašto plačeš?
… Sto to tebe biga?
… Ružna si kad plačeš …
… I ti si nuzan …
… Heda, zašto plačeš? …
… Necu ti leci …
… Onda i dalje plači …
… Nisi mi pukio cuvene cipeje …
… A što bi ti sa crvenim cipelama Heda? …
… Posjala bi u Vukoval …

p.s. <3…

više

Joso Špionjak

Tamo gdje rijeka Bosna,
u zagrljaj sestri Savi hita,
tamo su posavske, guste šume
i polja rodna, prepuna žita.

Ravnico naša, narav ti blaga,
a pjesma tvoja ljupka i mila,
najljepše ime neka te krasi:
svetinjo dična, neslomljivih krila.…

više

Mirko Popović
Berlin!
Reče netko u susjednom kupeu
Istog trena sjetih se Ivankovićeve
Rečenice s početka njegova romana:
Prvi put otkako putuje, čini mu
se, nije ga nervirala sporost
kojom vlakovi ulaze u velike gradove…

više

Ivek Milčec
Na Valentinovo
srčeko bu
jače tuklo,
ko’ magnet
dragu k sebi,
vuklo.
I srčeko
naše drage
ne bu hladno;…

više

Matoš u Parizu

Dobriša Cesarić
Moja je soba tako jadno mala,
Ja ne bih u njoj izdržati mogo
Da mi oči ne sanjaju budne.
Al ne ropćem. Sudbini velim: Hvala;
Jer mojoj bijedi čudan sjaj je dala,
I moje patnje nisu uzaludne.

Danas sam opet ručo samo čaj.
Al vlažna blagost sja u mome oku:…

više