Igor Petrić
Ništa,
ništa kao prije nije,
stalno netko nešto propitkuje
i gleda očima prezira,
nameće mišljenje
bez reda i značenja.
Čovjek od čovjeka pogled skriva
i čini to vješto
samo da ga ne vide,
ništa ne pitaju,
samo da ga u masi ne osjete.
Sve ovo nekako poznato je
i čini se zastrašujuće.
Ništa,
ništa kao prije nije,
niti može biti sve dok,
sve dok osmjeh skriven
ne vrati na svoje lice.
Subscribe
0 Comments