Za srce i dušu

Dragutin Tadijanović
Sinoć sam prolazio gradskim ulicama.
Svjetiljke su žuto gorjele,
I nigdje nije bilo nikoga.
Padale su sitne zvjezdice:
Bijeli snjegovi.

Prolazio sam, sinoć, gradskim ulicama.
Snjegovi su stope moje posipali,
Zasipali.…

više

Joso Špionjak
Razapet između jučer i sutra,
stojim kao na mrtvoj straži –
Da li bi san za umorna jutra,
od čekanja dugog bio draži?

Umorna šuma tiho se njiše,
vihoru života glavu priklanja,
tajanstveno slutim čime odiše,
jer mi u duši uzdah odzvanja.…

više

Na današnji dan 1925. godine umro je jedan od najvećih ruskih poeta i najslavnijih pjesnika svijeta Sergej Aleksandrovič Jesenjin. Veliki pjesnik je izvršio samoubojstvo u sobi hotela Angleterre u Petrogradu. Žene su cijelog života pratile Jesenjina te su ga obožavale kao čovjeka rijetke ljepote i pjesnika čiji su stihovi osvajali njihova srca. Zanesen njihovom ljepotom, napisao im je svoje najljepše ljubavne pjesme. Objavljujemo „Pismo majci“ jednu od njegovih najpoznatijih:…

više

Petar Preradović
Tko je, srce, u te dirnô,
da si tako sad nemirno:
kao ptica u zatvori
za svijetom te želja mori.
Nij’ u svijetu nebo tvoje:
miruj, miruj, srce moje!
Nij’ u svijetu nebo tvoje:
miruj, miruj, srce moje!…

više

Ilonka Kapetanović
Od trenutka kad ugledah svijet,
uz plač prvog udisaja života,
potekla je i prva suza.

Sve moje suze,
sve te kapi kiše,
prale su dušu moju.
Bistrile su izvor dok stezalo se srce u boli
i  životu mijenjali se tokovi.…

više

Joso Špionjak
Nesreća ljuto kuca na vrata,
Ruševine grada u polusnu dišu,
Bolna se grči duša Hrvata,
Silnici opet povijest pišu.

Žar ispod pepela šuti,
Četnička ruka danak uze,
Majčinski su krvavi skuti,
Dok očajničke lije suze.…

više

Joso Špionjak
Budi sretna Posavino,

Dobar temelj Bog ti dao,

Djevojčice lijepe, čiste,

Kao cvijeće mirisavo.

U svijetu što se prsi,…

više

Marija Matijašević
Noćas je mraz
zemlju ljubio
pepeljastu kosu na njoj izgubio.

Ujutro je čarobnjak
bijelu bradu rasuo
kristalne zvjezdice
iz torbe prosuo.…

više

Dobriša Cesarić
Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje –
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.…

više

Stanislav Geza Milošić
Pod okriljem magle i studeni krute
Došla nam je jesen na oblaku plahom.
Zavukla je ruke u skrivene kute,
Umorila cvijeće svojim hladnim dahom.

Ušutjele ptice. Priroda ko mrtva,
nesmiljena studen njom okrutno vlada.
Požutjelo lišće ko posljednja žrtva,
Pokošeno vjetrom kraj putova pada.…

više