Ti, plavo more u više nijansi,
što dijeliš se u bojama svojim,
u galopu ruke svoje širiš,
k meni hitaš.
Zastaneš pa se opet zaletiš,
šumeći se pjeniš.…
Lako je tebi pužu,
kad te priroda tako nadarila
i kućicu ti na leđa stavila
Ne bojiš se ti ni kiše ni snijega,
niti vjetra kad lomi grane,
ne moraš nositi kišobrane…
Negdje visoko na dlanu nebeskoga mira
ona svoje neodsanjano djetinjstvo sniva.
Lice joj rumenkasto, anđeoski čisto,
u sjeni zvijezda prosuta joj kosica plava,
pustite je neka spava, neka spava……
Svaka ljubav u sebi
Koliko je vjetrova potrebno
Ti, plavo more u više nijansi,
Pola života svoga
Zatomili su sreću moje zemlje
Lako je tebi pužu,
Trčim ti svaki dan
Negdje visoko na dlanu nebeskoga mira
Što to ne mogu uhvatiti
U crnoj noći