MAJKA MARIJA

Don Ivan Grubišić/zbirka pjesama  Nemirno more“

Što to s tobom djeca ti rade
Što se to s tobom Marijo zbiva
Zlatom te kite i lik tvoj kade
Postaješ vizija a ne majka nade.
Sad više ne znam Marijo gdje si
Na Križevcu ili Gradini
U Lourdesu ili Fatimi
Ali ti ne smiješ visoko stati
Postaješ vizija a ne mati…

više

KLAPSKA PISMA

Vanja Škrobica
prin vengo se širon otvoridu škure
triba razmaknit koltrine

pustit sanjivu misečinu u kamaru
ništa ne smi ometat pismu i klapu

va’ja usporit disanje
umirit vitar s mora
dok se glas tenora svije uz trs loze…

više

ŽITO

Ljubica Rogulj
Drhti sunce iznad naših glava
Čulna misao od tebe meni isparava
Ispred nas leluja se žito zrelo
Diraju nam vrele zrake žedno tijelo
Jedno u drugo mi se zagledamo
Zovu žita jedva odoljevamo
Noge nam se ukipjele na mjestu
Razmišljamo o povratku na čestitu cestu…

više

ŽENA U SVIJETU VREMENA

piše: Zdravko Luburić
Tamo ne stanuje nitko samo ruža, zemlja, jedna žena i plač njezinih očiju koje iz dubine srca i iz gorke visine samo gledaju, kako ona živi ali živi i ono njezino srce koje u njoj zvoni prestrašeno od beskrajne šutnje njezinog istrošenog života. Izrugivanoj i poniženoj uzimali su grobnu zemlju i dali joj strašno gubilište, spaljivana, gorjela je s lubanjama stoljećima.

Ona je privikla svoje natekle oči koje slušaju ispod otvorenih prozora sonate, dok se iz njezinih grudi lomilo stenjanje u ružinom…

više

TIRAMOLA

Vanja Škrobica
od špaga, konopa, žice
joli zeru moderna od plastike
nategnuta od brokve do brokve, od ponistre do ponistre
pod baratulon, na štradi, kontra vitru, prema suncu
stalno je vučedu i potižedu
na njon visidu:
bičve
šotane
trliš…

više

SVE TO

Zvonimir Nemet
Kad sklonište duše odškrine vrata i…
Počnu da izlaze note…
Kao u sevdahu pune čežnje…
Tuge…
Iz vojvođanske žice kapne suza…
Postaneš neizmjerna čežnja i vraća te…
I srce te vuče…
Šumovito, zemljano i vodeno bude……

više

CHANSON D`AMOUR…

… ili- POŽELIN GRIŠIT S TEBON
 .
Vanja Škrobica
sanjan Pariz:
talac san jubavi,
intravenozni ovisnik od tvoji pojubac
od zagrjaja tvoji ruk modar mi je vrat
ne želin se budit:
ja san u Parizu s tebon
ne gnjavi me ni dosadna kiša jesenja
ni raspadnute  postole u kaški

više