LJUBIMICA ZORE

Veronika Belec
Vjetar hoda kroz dane
zaobilazi njega i njene sjene
a Sunce pliva po goloj
koži Drijade i nosi
iskre topline ljubimici zore
Miris neznanja i vrućine
počiva u alijenaciji jer
samo nekolicina ljudi
može opipati njeno…

više

DRVO PLAVO

Marica Žanetić Malenica
U mom gradu raste
čudesno jedno drvo plavo
grana golih, tek poneki list,
kao da je nedovršeno
pobjeglo s platna,
napustilo umorni kist.

Razgranato k’o da je pravo
osamljeno na tratini vlada,…

više

BRNISTRA

Vanja Škrobica
IMG_20190429_181708brnistra je bila naš cvit
zlatna ka kadena ča si mi je obisija oko vrata

i kako brnistra reste meju škrape i oštre brige
tako je i jubav naša cvala
kontra besid i đelozije

a onda su kiše lipanjske rasule
žute cvite po poju…

više

MOJ KRIŽ GORI

Uoči velikoga tjedna

(Posvećeno hrvatskom književniku Josipu Pupačiću)

Vanja Škrobica
u krvi i plaču rodila me mater moja i križ otaca moji nastavja gorit u meni;
besida se Tvoja time ispunjava i proročanstva mudrih proroka;
suđeno mi je ići puten čovičnin bačen san u plamen gorući jezik;
od rođenja razapeti su duša i tilo moje;
borin se u međuprostoru Neba i Zemje, vičnosti i prolaznosti:

s Križen koji gori……

više

PALA SAN

Vanja Škrobica
pala san na tvoje sla’ke riči
i lipe joči
na cvit san pala ča si ga ubra za me uz cestu
macchiato s tobom me oborija
poziv u šetnju me izludija
tvoj pojubac me zarazija

pala san na obećanje koje si mi da

i još se nisan ustala…

više

NADA

Vanja Škrobica
je uvijek bila moja tiha,
vjerna prijateljica
stajala je uz mene
pratila me kao vjerni pas
pazeći kamo nas
vodi sudbina

znale bi je mučiti sumnje
i strah za mene…

više

DOVIĐENJA, DRAGI, DOVIĐENJA

Sergej Aleksandrovič Jesenjin

Doviđenja, dragi, doviđenja;

ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?

Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije 
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.

više

BESIDA

Vanja Škrobica
prosule se beside
s nebeske u morsku modrinu
i nasukale na obalan ditinstva

radosno priskačedu gomile
išćedu ribare da š njiman zakantadu

ma ne obadaje nebo zazive
ni zemja i’ ne obadaje…

više