Za srce i dušu

Ruža Zubac-Ištuk

Sjedim sama pred sobom kao izgubljeno lice pred zrcalom
i pokušavam oblikovati statuu jednog života
važući svoje uspone i padove – životno iskustvo.

Zbrajam ljubav i vjeru, oduzimam tugu od boli,
pokušavam pomnožiti veselje i radost na dobrobit čuvstva,…

više

Sara Tuka
Odlazak nije kraj
To znaju rijeke
Što umiru u moru
Da bi postale kiše
.…

više

Kitana Žižić

Bilo je to buđenje nesvjesno snage krvi,
Nesvjesno izvora nepoznatih osjećaja.
Krv je vrela kolala, vrila u svakoj mojoj pori,
Rušila barijere odgojem usađene
Ali ne i strah od onih koji sigurnost daju,
A očima vrebaju svaki korak…

više

Ruža Zubac-Ištuk

Za koga zvoniš, Zvončiću,
izgubljen u sjeni mira,
tko ti srce otvori,
prebiruć po strunama?
.…

više

Ruža Zubac-Ištuk

Pitaš me
zašto danima lutam
tražeći grm s kojeg sam otrgnuta,
zašto mi se krajičcima latica
na putu bez znakova
poigravaju nemirni povjetarci,…

više

Mirjana Vlašić Mima

Samo sam trepnula
I zeleno je postalo žuto
Vjetar je zgrabio list vinove loze
I položio ga na moje nožne prste
Više nisam bosonoga…

više

Dječaku, tog 18. studenoga

Jagoda Vičević

Zaspao je dječak
Na kiši, pod kapima,
Nema više boli, ni strahova.

Mir usnulog djeteta
Noć je cestom prosula.…

više

Tonka Galić Hrkač

Na mjestu gdje Dunav poljubiše Vuka,
rastao je gradić, gradila se luka;
dizao se most da obale spoji,
visok vodotoranj što ponosno stoji.
.…

više

Mirjana Vlašić Mima

U zakutak tamni bačene
U starom ormaru trunu
Požutjele fotografije

Združene na hrpicu lišenu ljudskih dodira
Prikazuju tragove zemaljske staze…

više

Ruža Zubac-Ištuk

Živim u snu sve što imam, a nemam,
što ne želim ili ne mogu imati, sve što jesam,
a nisam ili nisam htjela, možda smjela biti,
sve što s buđenjem umire i ponovo se rađa
kad životom zakoračim u vrijeme koje raste izvan dojma
i donosi neopipljivu ljepotu snage duha i riječi.…

više