Razastrlo se predvečerje poput moje nemilosti prema
bacanju mudrosti i iskustva pred sveznajuće
koji ni svoj život ne znaju čitati, a upravljaju svijetom.
Spušteno nebo opija mi oči, otvara dušu.
A u duši sve božanski nijemo, bestjelesno, ustreptalo…
Kad se popnem do oblaka bijelih
I popnem se gore malo još
Ponijet ću s tugom uspomene
Da me suzom podsjete na tebe
Kad se popnem samo malo još
S dušom svojom poljubit ću zvijezde…
Vidim ljepotu
u sramežljivoj zraki sunca na kraju zime
i u kapi kiše ostaloj na mokrom listu
nakon iznenadnog pljuska.
Vidim ljepotu
u svakoj latici divljeg cvijeta u zelenom polju,…