događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Komentar na tekst “Gdje bih ja, gdje ti …”
Katica Kiš/07.04.2015/ Halo Dražene, baš je lijepa i poučna ova tvoja priča. Hvala ti za ovu aktualnu temu za sve nas.
Da postoji život poslije smrti već je i naučno dokazano.
Amertički naučnik Dr.Stuart Hameroff i engleski naučnik sir Roger Penrose, dokazali su putem Quanten-teorije na klinički mrtvima, da u našem mozgu postoje mikrocjevčice, informacije svijesti, koje po smrti odlaze u Universum.
Naše vječno pitanje je pak – KUDA odlazimo?…
Komentar na tekst “OD MATERE”
Slavonac/19.03.2015./ Dirljiva i teška istina mnogih naših majki seljanki, koje su do boli znale radit da bi im dica došla do svog kruva. A ta i danas slična borba neprestano traje na ovim balkanskim prostorima …
Komentar na tekst: “RADNO MJESTO: SAVSKA 66”
Paula K./19.03.22015./Strašno je tužno čitati sve te izjave o tapiji na stvaranje države (“Mi smo stvorili ovu državu! – mislilo …
Komentari na tekst “Dobar znak”
Ivek Milčec/ 25.02.2015./ Čestitam Sonja tebi, (posmrtno Emilu), čitateljima i brojnim suradnicima što svaki na svoj način obogaćuju ovaj naš zajednički portal. Jasno, da nekim čitateljima možda ne odgovara stil, način i sadržaj pisanja pojedinih autora ali to je njihovo pravo na koji način shvaćaju i prihvaćaju slobodno i demokratsko novinarstvo. Kaj se mene osobno tiče, počašćen sam što mogu pisati kolumne za sve čitaniji portal HG Berlin, a tebi Sonja želim da i nadalje uspješno uređuješ i vodiš ovu itekako popularnu i čitanu internet stranicu.…
Komentar na tekst “Što ti čekaš”
Nikoila Bašić, Vis/12.02.2015./ Fantastičan pristup fenomenu obraćenja odnosno odluke, sada već, želim podcrtati, Kristove ljubimice u avilskom samostanu(španjolska), naše predivne Edite Marije od Križi.
Al,i gospodin Dražen pointira u ovoj rečenici:”Edita je, dakle, po svemu sudeći pronašla Mir, a Mani vjerovatno nije. Što ne znači da neće jednog dana. Utakmica se igra do 90-e minute. Plus par minuta produžetaka. Valja moliti …”…
Komentar na tekst “Hrvatska zajednica pred zatvaranjem”
Ante Karačić/05.02.2015./Svuda po Njemačkoj imamo gotovo isti problem, ali sve je to rješivo samo se mora promjeniti način rada i način razmišljanja. Do problema je došlo da su udruge koje su radile dobro nisu vodile računa o podmlađivanju članstva, u programu nisu obrađivale teme koje interesuju mlade, zbog starosti su počele gubit članstvo koje se nije obnavljalo.
Ne smijemo dozvoliti da se ni jedna udruga koja je djelovala do sada ugasi. Sada su potrebnije nego ikada jer je već velik broj…
Komentari na tekst “Biti majka i poslovna žena”
ZGleißberg/14.01.2015./ Poštovani gospodin Katić, dozvolite jednu dvije zamjerke na vašu teoriju koja je isključivo gledana iz muškog ugla.
Pišete da su djeca vašeg prijatelja pitali stalno gdje je mama jer on nije bio u stanju igrati ulogu majke.
Interesantno a to znači da ste vi mišljenja da majka može obe uloge preuzeti kad je otac stalno odsutan.…
Komentar na tekst “Dolovo-zaboravljeno selo”
Ivo Dorotić, 06.01.2015./Ima lijepih i idilični malih mjesta i na mom Braču. Neka su, kao Rasotica, raseljena i imaju samo dva stanovnika – jednu Njemicu koja tu, kako kaže, uživa od gradske strke i buke sa svojim dragim (sa Kosova).
Imamo i najstarije mjesto na Braču maleni ali duhom veliki Škrip, koji ima dva muzeja-Muzej otoka Brač i Muzej masline, dvije prekrasne stare crkve kao i jedno prastaro groblje, ali i …
Komentar na tekst “Promijenilo se vrijeme”
Josip Mayer/ 20.12.2014./ O ta nezamjenjiva bauštelska generacija! I sam sam jedan od njih.
Bila je to jedna zanimljiva, radna, marljiva i štedljiva generacija …čovjek bi danas rekao …nezamjenjiva. Koja je znala kako ustrajati sama na sebi. Radeći u stranoj zemlji …slali su novac roditeljima,izgrađivali domovinu..pomagali i drugima.
Posebno pojačano bili su aktivni u stvaranju hrvatska država, svi su odahnuli nadajući se boljitku,demokratičnijim vremenima.
Ma koliko god išli na izbore, i snosili te bolne osjećaje ni dan danas nije puno bolje.…
Ljerka Varga/ 13.12.2014./ “Mi nismo tada uživali u ljepoti Slavonije …mi smo ju živjeli. Bili smo dio nje i ona je bila dio nas …nekad surova, škrta i gruba, nekad izdašna i nježna.”…tako je pisao čovjek koji je znao kako miriše crnica,kako šume šume slavonske, kako u rukavcima Kapraljevca grizu ribe…tako je pisao čovjek koji je poznao pjesmu slavuja s večeri i jutrom kad odzvanja gajem, a bila mu je najljepši filharmonijski koncert jutrom na potoku… Kapraljevac je ostao ravan kao svijeća, a sve drugo je nestalo…i rakovi i ribe , ptice i slavuj…