Maja Šiprak

Maja Šiprak

Kradem život nekom trenutku od jučer
želim da spokoj pokuca na okna
ti
i ja
bit ćemo sami
uljuljani u sigurnost svojih života
srce će zatreperiti tiho „nije ovo naše vrijeme“
nijeme usne zatomit će jecaj…

više

Maja Šiprak
Krenula sam
napokon
skupila hrabrost
promijenila grad, posao, prijatelje
trebala bih i ljubavnika
starom nisam dala novu adresu…

više

Maja Šiprak
pitaš  me koliko te volim
a ja ne nalazim najnježnijih riječi
nisam dotaknula sreću
kakvu si mi donio
u plavetnilu očiju
i osmijehu koji ti pobjegne s  kuta usana
kad ti ususret koračam

…ne prepisuj od mene ljubav – govorim ti…

više

Maja Šiprak
tvoje oči snatre smaragdno nebo
češljaju pramenove zore
pletu tišinu u čvorove sreće
svijet se u njima ogleda
čist i nevin
a suze su oceani
koji oplakuju vrijeme

u tvojem pogledu gnijezdi se…

više

Maja Šiprak
Kradem život nekom trenutku od jučer
želim da spokoj pokuca na okna
ti
i ja
bit ćemo sami
uljuljani u sigurnost svojih života
srce će zatreperiti tiho „nije ovo naše vrijeme“
nijeme usne zatomit će jecaj…

više

Maja Šiprak
Razmazujem riječi po papiru
istrošenom dopadljivošću
nadam se mlakom pljesku publike
koja navodno obožava poeziju
i prihvaća izmišljene svjetove

popunjavanje praznina
uzaludni protok vremena
sjenilo za usamljenost…

više

Maja Šiprak
nema smisla ova današnja kiša
subotnje popodne
buket cvijeća na stolu
ni ova bajadera
koju ne mogu podijeliti s tobom

obitavam negdje onkraj tvojeg srca
prisutna
a nevidljiva…

više

Maja Šiprak
zaronim u bezglasje
u lakonogu tišinu paukove mreže
u tugu
koja poput bujice jeca
ruši stijene
i poljsko cvijeće
klati se o vratu davljenika
srasta sa mutnim mislima…

više

Maja Šiprak
Osluškuj me istinom svoje duše
u osjećanjima srca
u tišini uma
čuj me
posvuda
moja je istina u mrmoru vjetra
žuboru potoka
udaru munje
u kapima kiše…

više

Maja Šiprak
stojim nad bezdanom
oslonjena tek pogledom
na samoniklu jabuku
koja nijemo pocikuje tvoje ime

uzimam si pravo
da ti pričam priče
mazim te riječima
ušuljam se nevješto…

više