Djoko Erić
Dok ti govorim pjesmu ti gledaš u me čudno
I sve izgleda štima, čini se da me slijediš
A kad pogledam bolje, u stvari paziš budno
Kad tako rasplačem se, da me ne povrijediš
I sav zanesen tako, sviđa li ti se, pitam
A sa usana mojih poezija žubori
Dok snažno klimaš glavom, na licu strah ti čitam
Da zakasniš na po’so, da jelo ne zagori…
