Djoko Erić

Djoko Erić
Na noćnom nebu mjesec krnji
A juče još je sjao cijeli
Na firmamentu što biva crnji
A od nebiti bit se dijeli

Tad strepnja neka ulazi u te
Da li od studeni ili mraka
Nebeske sfere zlokobno slute
Da će nestati posljednjeg zraka…

više

Djoko Erić
Dok ti govorim pjesmu ti gledaš u me čudno
I sve izgleda štima, čini se da me slijediš
A kad pogledam bolje, u stvari paziš budno
Kad tako rasplačem se, da me ne povrijediš

I sav zanesen tako, sviđa li ti se, pitam
A sa usana mojih poezija žubori
Dok snažno klimaš glavom, na licu strah ti čitam
Da zakasniš na po’so, da jelo ne zagori…

više

Djoko Erić
Sve sam zapustio radi pjesme
moje njive su ostale neuzorane
i ambari prazni
krov mi prokišnjava
a djeca su od gladi
izgrizla duvare iznutra
žena me je ostavila
odlazeći sa mlinarom
ostavljajući bijele tragove po kući…

više

Djoko Erić
Jutros na radiju
pričaju o čudima
o čudnovatom spasenju
dječaka iz pećine u Tajlandu
onda pitaju slušaoce
šta su za njih čuda
i da li vjeruju u to
šta bih ja odgovorio?…

više

Djoko Erić
U devetom selu živi čovjek
toliko usamljen
kao grob pjesnika u planini mrkoj
u noći nekad s te strane vjetar nanese
bolno zavijanje
kad se neko probije
kroz neprohodne staze
i pokuša da mu se približi
on silovito reži i laje
toliko je žedan ljubavi…

više