Igor Divković
Prošle
godine,
početkom
svibnja,
bila
si
rijeka
bez
povratka.
Oni
i
on,
osobito,
na
posljednjem
ispraćaju,
plakali
su,
poput
proljetnih
kiša
nad
Britanijom.
Ove
godine,
početkom
svibnja,
svi
su
te,
kao
karaku,
punu
hurmi
i
svile,
dočekali
u
Bolu,
na
molu,
obasjanu
unutarnjim
svjetlom,
naška
Junono.
Pjevaj
Madonno –
Eden
je
vrt,
mlijeko
i
med,
za
svijet
sav
cvijet,
za
me’
tek
led…