09 PRIČE

VONJI MOJEGA DITINJSTVA

Posted on

piše: Marica Žanetić Malenica

Ulazim u radnju poznatog splitskog proizvođača pekarskih proizvoda i slastica. Njušim opojni miris tek pečenoga kruha i zamišljam vrijedne pekare kako u noćnoj smjeni mijese sve te kruhove naše nasušne.

Dobro, više ih ne mijese ručno, ali treba u te velike čelične miješalice usuti točne omjere svih sastojaka, moguće i ručno domijesiti, tehnološku proceduru slijediti da bi iz toplih peći izašli: Didova peka,  Bakina pogača, Matan, šlapa, lovački, seljački, rustika, finac … i sva ta razna peciva sa slanim i slatkim nadjevima. …

više

NOVI GENERALNI DIREKTOR

Posted on

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

filipKvasničke mi je bilo žao. On je najzaslužniji što su izgrađena postrojenja na Žitnjaku, ali se, nažalost, nije snašao u novim okolnostima. Smatrao je da i dalje mora osobno sve kontrolirati – ne samo pogone, nego i ljude.

Dolazak Vlade Kuka predstavljao je pravo osvježenje. Znao je razgovarati. Pitao je i  slušao, ali ne autoritativno kao Kvasnička, nego nekako u prijateljskom ozračju. Obilazio je sve pogone i pored ostalog raspitivao se o organizaciji i tražio prijedloge što bi …

više

SIBINJ I TOLERANCIJA

Posted on

IZ NAŠE ARHIVE/  objavljeno na portalu 10. ožujka 2013. i u knjizi “Ono malo duše” 2015.

Napisao: Emil Cipar
Osim čitanja, što je bilo moj veliki hobi, nekih dugih susreta sa kulturom, početkom 60-tih godina, nije bilo. Struje nije bilo, pa tako ni radija, a o kinu i televizoru da ni ne govorim.

Za čitanje je bilo najviše vremena zimi, jer je rano padao mrak. Problem je bio da se štedjelo na petroleju. Kupovao se na pola litre u dućanu „kod Mite“, koji je nekada bio u zgradi zadruge, a kasnije se preselio na mjesto gdje je danas samoposluga.…

više

UČITELJICA

Posted on

tekst: Ruža Silađev
Kad se sjetim školskih dana neizbježno se sjetim moje prve učiteljice Borinke Maširević i prvoga dana u školi. Sjećanja jesu blijeda, ali su se neki detalji urezali u pamćenje. U školu sam krenula u jesen 1956.godine. Radost i strepnja što ću konačno u školu su bili preveliki.

Radovala sam se školi zato što ću najzad imati pravu olovku i pravi papir na kojem ću moći crtati do mile volje. …

više

JABUKE, KRUH, DIJELJENJE I ŠIRE

Posted on

Iz naše arhive/ objavljeno 18.05.2016.

Ivanka Cvitan
Svaki put kad kupujem jabuke, sjetim se nečeg jako davnog.

Učili smo dijeljenje na jabukama. Učiteljica je na sat matematike ubacila par životnih minuta.
– Kako s prijateljem podijeliti jabuku bez noža?
Mi drugaši ostali smo u čudu.
– Poklonit ćemo cijelu, prekinula je naše moguće kalkulacije.
(Ovo i dalje učim.)…

više

TKO NAS TO VOZA

Posted on

piše: Marija Juračić
Danas ne razgovaramo o loncima i kuhinji. Jasno nam je tko nam lupa lončiće, a kuhinja je već odavno prerasla prostor  našeg malog doma i postala nekako sveprisutna, globalna.

Pričamo u pola glasa  o jednim opskurnim novinama čiji novinari  nemaju drugog posla, nego kopati po mračnim  stvarima. Po dnu nekakvog polusvijeta, koje onda još nazivaju elitnim.

„Zašto su te novine opskurne“, pita moja kći, a zet, koji svemu voli …

više

NIJE SVAKO ZLO ZA ZLO

Posted on

piše: Marica Žanetić Malenica
Konačno sam se dočepala otoka, s kojim je uvijek započinjalo i završavalo moje ljeto.

Raspremam se na brzinu, ovdje vlada neki opušteniji red, bolje reći blagi nered. Uostalom, tome i služi odmor i odlazak izvan mjesta stanovanja. Uzbuđena sam, očekuje me prvi ovogodišnji bliski susret s morem.

Oblačim kupaći kostim, prvi put ove godine. Gledam svoja …

više

VLAST PREČESTO KVARI ČOVJEKA

Posted on

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Direktor postao diktatorom

Proizvodnja se u novim pogonima nakon nekoliko mjeseci stabilizirala, a kad je finska ekipa konačno otišla, Kvasnička je postao pravi diktator. Često je dolazio noću, pa ako je mislio da nešto nije kako treba, slao je automobil da doveze poslovođu i šefa pogona, a ponekada i tehničkog direktora da to riješe.

Jednom je zimi u 4 sata ujutro došao na Žitnjak, a kad je…

više

PRAVO SUĐE

Posted on

piše: Marija Juračić
Čujem kako zet mrmlja da nemam pravo suđe pa onda ni objed ne može biti dobar, a to me ljuti, jer ja imam pravo suđe i objed je uvijek dobar, pa kažem drzniku, ako mu suđe ne valja, neka kupi novo.

Zet prasne u smijeh i govori da ja imam dobro i pravo suđe, ali da  pravosuđe u Lijepoj Našoj ne vrijedi ni cijelog pišljivog boba. Znaju to naši građani, jer moraš biti ili posve nezainteresiran ili potpuno glupav pa da ne vidiš što se u loncu kuha.…

više

ČOKOLADA, KAKO TO SLATKO ZVUČI

Posted on

piše: Marica Žanetić Malenica
20180915_215204Blago ovima što rade u tvornici čokolade, mogu je praviti, držati u rukama, gledati, kušati, do sita se najesti…

Što ja sa strujom da radim? Mogu se samo ubiti ili stresti, a do toga mi nije. A onda mi se opet čini da nije svako zlo za zlo. Zahvaljujući tome što ne dolazim u takva iskušenja mogu održati vitku liniju. Jer, da me je pustiti među ove pokretne trake preko kojih klizi taj slatki smeđi grijeh… jer da me je pustiti… jer da me je…

Ovo mi se motalo po glavi prije nekoliko godina, kada sam prvi put šetala carstvom čokolade i promatrala one sretnike kojima šećer nikad ne pada. Bilo je to u Švicarskoj, u tvornici „Alprose“. Ja sam tada radila u tvornici struje.…

više