piše: Marija Juračić
Danas opet razglabamo o onom slučaju saborske zastupnice koja je pokrenula pitanje postupaka nekih bolnica prema ženama prilikom odboljavanja, kako dio medicinske struke naziva anesteziju.
A što mi laici o tome znamo? Možda su to zaista dvije različite stvari.
Možda ona, ta saborska zastupnica i još 400 žena koje su nešto slično doživjele, pojma nemaju što su doživjele pa se tu našlo nadležno ministarstvo da objasni neznalicama o čemu se tu zapravo radi.
Kako bi stvar dobila na meritumu, osnovano je istražno povjerenstvo koje je promtno odjurilo na lice mjesta ispitati stvar. I što je zaključilo? Broj od 400 svjedokinja nije relevantan, jer je broj ovih koje su se žalile minoran prema broju onih koje se nisu žalile.
„Bravo“, povlađujem povjerenstvu. “Uvijek stvar treba gledati u cjelini, odvagati pro i contra, pa utvrditi i tko je taj koji nešto tvrdi. Žene su ionako preosjetljive pa često ne reagiraju shodno situaciji. Ima pravo ministar, premalo je to svjedokinja. Broj nesvjedokinja je daleko veći.“
„Stara, koji ti je vrag?“ pita me kći,“pa ti si prijetila da ćeš u slučaju potrebe pajserom zaštititi prava svoje kćeri.“
„To sam rekla onda dok ta komisija još nije obavila svoj posao. A sada, sami ste čuli, sve je to komisija ispitala i zaključila da nikakvih pogrešaka nije bilo.“
Sada se u diskusiju umiješao moj nadobudni zet:
„Dobro, punice, kako vi zamišljate rad te komisije? Što je ona mogla kontrolirati kad je stigla u određenu bolnicu? Nitko nije umro, nema tijela da ga se forenzički ispita. Postoji samo papirologija koja dokazuje da je sve napravljeno po pravilima struke. Zamislimo da žena nije dobila anesteziju, jer nije bilo sredstva, jer nije bilo anesteziologa, odnosno odboljevača, jer nije bilo čekanja da proces odboljevanja započne, jer nije bilo … svega što spada u normalan proces rada, hoće li se naći netko blesav da to i zapiše? Hajde, punice, recite, kako vi zamišljate da se vodio uvid u stvar? Jesu li uspoređivali broj zahvata s radnim satima odboljevača, s brojem potrošenih sredstava za anesteziju, jesu li ispitivali svjedoke?“
„Imaš pravo, zete,“ prihvaćam njegove primjedbe, “četiri stotine svjedoka ne bi bilo dosta ni Haškom tribunalu, pa kako da bude dosta jednom našem ministarstvu.“
Bravo Marija!