događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Boravak u gradu
U tvornici sam radio od sedam do dva poslije podne, a poslije ručka sam lutao po gradu i okolici. Ljudi su me rado zaustavljali i razgovarali sa mnom.
U nedjelju sam otišao u Vranje. U Vladičinom Hanu sam večerao u nekakvoj birtiji koja je uvijek bila puna, a svirao je i nekakav romski orkestar. U vrijeme večere nikada nisam bio sam za stolom, jer je uvijek netko dolazio željan razgovora.…
piše: Marica Žanetić Malenica
„Je li možeš u subotu doć prid brod, poslaću ti jednu bulsu“?
„Mogu, naravno da mogu. Hvala ti puno… ljubim te…“
„Ma ništa, znam da je jadno voliš, Meri ih je ispekla…“
Ovaj, ili vrlo sličan dijalog vodim s Lidijom, mojom korčulanskom prijateljicom iz Blata, skoro svake godine u ova doba. Odem na brod po bulsu (torbu) i u njoj nađem ono što jadno (mnogo) volim, …
Našem dragom suradniku, Dida Filipu, autoru knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće” koju objavljujemo u nastavcima, želimo brz oporavak. (Urednica)
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Sudski poziv
U radu mi je vrijeme brzo prolazilo, pa premda sam prigodom dolaska, ljutito rekao da ću se vratiti u Zagreb za tri mjeseca, ipak sam se iznenadio, kad sam krajem trećeg mjeseca primio sudski poziv da dođem na raspravu.
I Đoko je bio iznenađen, ali mi je rekao da je to prva rasprava i savjetovao da Olga s djecom ostane, a ja da putujem zrakoplovom.…
piše: Viktorija Banić
Kaže se da je u ljudskom životu izvjestan samo kraj, a sve ostalo su situacije u kojima se moramo snalaziti i prilagođavati im se. Kao monotona ili izvrsna utakmica s brojnim prevratima i iznenađenjima. Neka „dohvate“ čovjeka osobno i onda mu nije lako, ali gura, što mu preostaje?
Druga se događaju onome pored njega, pa ih je s distance puno lakše prihvatiti… Najranjiviji smo na kraju svog životnog puta. I tjelesno i psihički izmoreni od „igre“ i prekratkog poluvremena. …
piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Kuk mi nudi mjesto šefa investicija
Budući još nije bila donesena nikakva konačna odluka, oko tog su se problema javljala sve oštrija suprotstavljanja.
Zanimljivo je da su nasuprot većine radnika zavrtničkog pogona, koji su bili protiv preseljenja, za preseljenje bili ne samo tvornički nego i općinski sindikat i sekretar općinskog komiteta SKH Andrija Juhović, a pridružio nam se podpredsjednik grada Milan Knežević.…
piše: Marija Juračić
U posljednje su vrijeme neki istaknuti političari i neke moćne organizacije tvrdile da su za sve loše stvari u Lijepoj Našoj krivi oni koji šire pesimizam, koji ne vide kako je u državi sve mnogo bolje, nego što je ikada bilo.
Dobri smo, uspješni, plemeniti i zato osmijeh na usne i vjeru u srce! Vi koji širite pesimizam i defetizam samo smetate, pa ako vam ovdje nije dobro, otiđite za onima koji su već utekli.…
piše: Marica Žanetić Malenica
„Vi ne možete dati krv“, reče mi odlučnim glasom liječnica, kada sam se odazvala akciji koju je organizirao klub darivatelja krvi kojega sam bila članica.
„Zašto ne mogu, tlak i hemoglobin su mi u redu“, rekoh iznenađeno.
„U kartonu piše da ste operirali štitnjaču“.
„Jesam, ali skinuli su mi samo polovicu i nalazi su pokazali da…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Posjeta firmi Valmet
Cilj nam je bio posjetiti firmu Valmet i neke tvornice papira. Odvojili su nas u grupe, a Kuk, direktor Ivice Lovinčića i ja, prvi smo odvedeni kod jednog od direktora Valmeta, koja je jedan od najvećih svjetskih proizvođača postrojenja za proizvodnju papira i najveći proizvođač za SSSR.
Direktor nam je rekao da su do tada Sovjetima isporučili 24…
piše: Marija Juračić
Pita me unuk što znači riječ restrukturiranje. Pokupio ju je negdje usput i jedva je izgovara. Kako malcu objasniti nešto što ni mnogi političari ne kuže?
A opet, svi se pedagozi slažu u tvrdnji da treba udovoljiti djetetovoj znatiželji.
Kako je kuhinja svima bliska, pa je mnogi nose u podsvijesti, te stalno nešto kuhaju i izvan nje, odlučim mu stvar objasniti običnom kuhinjskom terminologijom.…
piše: Marica Žanetić Malenica
Ulazim u radnju poznatog splitskog proizvođača pekarskih proizvoda i slastica. Njušim opojni miris tek pečenoga kruha i zamišljam vrijedne pekare kako u noćnoj smjeni mijese sve te kruhove naše nasušne.
Dobro, više ih ne mijese ručno, ali treba u te velike čelične miješalice usuti točne omjere svih sastojaka, moguće i ručno domijesiti, tehnološku proceduru slijediti da bi iz toplih peći izašli: Didova peka, Bakina pogača, Matan, šlapa, lovački, seljački, rustika, finac … i sva ta razna peciva sa slanim i slatkim nadjevima. …