događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Može se reći kako i ja s Lolama dočekah zoru. Naime, bilo je skoro tri a društvo na plesnom podiju u Hrvatskoj zajednici još se nije razišlo.
Slavonske lole, gosti iz Đakova, dobro su odradili svoje, danas ih čeka put i nastup u Stuttgartu a u nedjelju već u Zagrebu, pa imaju još dosta kilometara i posla pred sobom.
Komentar na tekst “O dojmovima s Blistave”
Ana Kirchmayer Wonnemann/23.04.2013/ Kako krasno Hrvati u Berlinu njeguju sve oblike hrvatske uljudbe! Hvala svima Vama koji ste osmislili, organizirali i financirali, te svima Vama koji ste vidljivo, a i Vama koji ste iz pozadine pomagali ovu hvale vrijednu Noć klasične glazbe.
Lijepo je vidjeti da su Hrvati tako aktivni u Berlinu, tako bogati idejama, te tako vrijedni i u ostvarenju tih ideja! Hvala Vam svima na tome!…
piše: Sonja Breljak
Najljepše vam zahvaljujem na odgovoru i pomoći. Fra Miri možete poslati mail, odgovorit će vrlo brzo, možete ga i nazvati, signal je uglavnom prisutan, nekad se doduše mora popeti na drvo, ali za tamošnje prilike, to je savršeno:)
Pitate se sasvim sigurno o čemu je tu riječ i tko se to u današnje vrijeme …
foto: Matea Marić
Autorica fotografije naslovljene kao “Pogled s Kaptola na Katedralu”, maturantica je berlinske gimnazije, Matea Marić, naša dobra poznanica koja nam se dnevničkim zapisima javljala s putovanja mladih HKM Berlin na Susret katoličke mladeži u Sisak, prošle godine. Zamijetismo i tada, pored odličnih Mateinih tekstova, njene izvrsne fotografije. Ova koju dobismo od Mateje, ilustrirala je poziv na nedavnu izložbu učeničkih fotografija Hrvatske nastave Berlin. To je, posebni, jedinstveni, Matein pogled.…
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Došli su danas, On -Čovjek, i njegov prijatelj -pas. Ovo je kažu, njihov voćnjak. O tome ne znam ništa. O voću ne vodim računa, Zanima me trava. Zanimaju me kukci. Volim sunce. A ljudi i pasa se klonim. Kad su me spazili, promijenih boju, onako …postadoh sličan onomu okolo mene. Tako se ja branim. A nisu mi naudili. Dobro, dobro, znam, malo im smetam, ovo je ipak njihov voćnjak. Ali, ovdje je moj dom …
Prometni policajac zaustavlja automobil zbog prekoračenja brzine.
– “Gospodine vozili ste 140 km na sat, a dozvoljeno je 100.”
Vozač se počne braniti:
– “Pa ne znam baš da li je bilo tako. Programirao sam na “cruise control” da vozim 100 na sat. Možda vaš radar nije skoro atestiran?”
Ne dižući pogled, njegova žena koja je sjedila na suvozačkom mjestu, zatrepće očima i progovori:
– “Dušo nemoj pričati gluposti, pa znaš da nas auto nema “cruise…
Sonja Smolec/18.04.2013./Odlično napisano, Antonio. Sve je, na žalost, upravo tako. Nekad čovjek nije trebao tražiti pomoć. Kad bi susjed vidio da nešto radite, sam je pitao: Susjede, trebate li pomoć? Nije mu bilo ni u primisli da traži da mu se za to plati. Uvijek je bilo dovoljno kazati “Hvala”, jer susjed, ili prijatelj, uvijek je znao, ako će nešto trebati da ste za njega uvijek tu.
