tekst i foto: Sonja Breljak
Bio je to moj prvi posjet Slavonskom Brodu, o čemu sam već i pisala, protkan nizom nezaboravih susreta. Jedan od takvih je i na ovoj fotografiji.
Na ovogodišnjoj brodskoj Fišijadi, održanoj uz Savu, fotoaparatom za vječnost zabilježih ovaj susret, svojevrsno “brodsko kolo”.
Nazvah ga tako jer je su na fotografiji ljudi koji svojim životom daju presjek raznolikosti a opet svi imaju i neku posebnu vezu s Hrvatskim glasom Berlin.
S lijeva na desno: Emil Cipar, urednik i kolumnist (Zna se, Iseljeničke priče, Susreti) Hrvatskog glasa Berlin, suradnik i drugih medija u Njemačkoj i Hrvatskoj, skoro 40 godina iseljenik u Njemačkoj, od prije nepune decenije povratnik u Hrvatsku, danas njen stalni stanovnik s tek povremenim posjetima Remscheidu i ostatku obitelji.
Potom, Elizabeta Kopić, (mi u Berlinu kažemo “teta Liza”) više od 40 godina, pa i danas, stanovnica njemačkog glavnog grada, povremeno u posjetu Slavonskom Brodu, rodnoj kući i gradu, vrlo aktivna članica i dopredsjednica Zavičajnog kluba Brođani Berlin.
I na koncu, Željko Mužević, novinar, urednik, (Jutarnji list, Brodski list, radio Brod) danas u mirovini, naš suradnik u rubrici “Divan skitnje”.
U dnu fotografije je i Čuko, naš vrlo popularni suradnik u rubrici “Čukine priče” koji nas je radi neisplaćenih honorara u kostima, za posjeta Brodu, malo ignorirao. Čuko je rođen u Španjolskoj, živio u Njemačkoj, danas stanovnik Slavonskog Broda …
Rekoh već, pravo brodsko kolo!
Od srca čestitke Brodskom kolu!
Vi ste Sonja i Emile dali veliki doprinos razvoju kulture u Slav. Brodu . Može se još dosta uraditi ali Slav. Brod je napravio veliki kulturni otklon od provincijske varošice što je bio . Danas se svaki dan nešto dešava u Brodu u kulturi . Ima i vrlo kvalitetnih manifestacija i priredbi . Svi moji rođaci su izbjegli iz Bos. Broda u Slav. Brod a sa njima sam u stalnoj vezi . Iako živim u Novom Sadu ja se osjećam Brođaninom .