piše: Gordana Sever
Danas želim razmišljati o optimizmu, o onom prekrasnom osjećaju kada smo u suglasju sami sa sobom. I sve počinje od tog osjećaja, a biti u dogovoru sami sa sobom znači prije svega biti i smireni, ne pomireni sa sudbinom …to bi značilo čistu rezignaciju …
Smireni upravo o tome mislim …što ne treba značiti i biti nužno zadovoljni. Zadovoljstvo je lijep osjećaj, ali može trajati vrlo kratko, jedan tren i poslije smo ponovno na nekom početku. Baš kao i zaljubljenost, ne znači da će se pretvoriti i u ljubav i može trajati vrlo kratko i zapravo je prolazno, užasno prolazno ……
ČOVJEK LUK
MOJE IME JE MARTA
piše: Sonja Smolec
Niste li se i vi nebrojeno puta začudili kako vas već pri prvom susretu osoba podsjeća na neku od životinja?
Kako u izrazu lica ili stavu tijela ima nešto šumsko, animalno? Možda je to bio vuk, lisica, medvjed …ili …oh, da …mene su neki ljudi neodoljivo podsjećali na gmazove, oni simpatičniji, ne znam zašto, na kornjače. Možda zato što mi one izgledaju bezopasno. I uvijek izgledaju kao da se smiješe. A onda, prije dosta godina srela sam čovjeka i odmah pomislila-luk. Da, ne nikakva životinja nego -luk!…