piše: Gordana Sever
Danas želim razmišljati o optimizmu, o onom prekrasnom osjećaju kada smo u suglasju sami sa sobom. I sve počinje od tog osjećaja, a biti u dogovoru sami sa sobom znači prije svega biti i smireni, ne pomireni sa sudbinom …to bi značilo čistu rezignaciju …
Smireni upravo o tome mislim …što ne treba značiti i biti nužno zadovoljni. Zadovoljstvo je lijep osjećaj, ali može trajati vrlo kratko, jedan tren i poslije smo ponovno na nekom početku. Baš kao i zaljubljenost, ne znači da će se pretvoriti i u ljubav i može trajati vrlo kratko i zapravo je prolazno, užasno prolazno …ponekad i toliko kratko da se ne stignemo potpuno opustiti niti taj jedan kratki magični momenat, jer već živimo u strahu zbog ovoga što dolazi poslije …
Zato je smirenost lijep osjećaj i sa možda manjim intenzitetom strasti, ali osjećamo se dobro, baš kao i u uzvraćenoj ljubavi …smireni i sretni, bez obzira na okolnosti, vrlo često i teškoće, ali smo neobjašnjivo smireni …i sretni.
Od tog osjećaja polaze i sve naše aktivnosti prema našoj okolini, pa čak i prema onima koji nam ne žele dobro …ne osjećamo gorčinu…samo sažaljenje, jer nisu svjesni ničega i ne shvaćaju ništa.
I bez obzira na položaj i situaciju u kojoj se nalazimo, prednost i nadmoć je ipak na našoj strani, a upravo zbog ovog prvobitnog rečenog na početku teksta …biti u suglasju sami sa sobom …što nije nimalo jednostavno, jer da bismo to postali, moramo barem sami sebi priznati nase greške i naša je snaga upravo u tome što smo spremni priznati i prihvatiti, a samim time u stanju smo prihvatiti i druge …i shvatiti ih i ako treba …oprostiti.
I to je ta snaga u životu, taj osjećaj koji u nama pokreće optimizam, jer život se živi svaki dan, a dani nam ne trebaju nalikovati jedni na druge.
I svaki optimizam otvara nova vrata, neka koja jos uvijek ne vidimo, niti znamo da postoje, a to je i ta svjetlost u nama o kojoj toliko volim pisati, naročito ovih dana…
Kod nekoga gori jače i možda nije nikada niti ugasla, kod nekoga još uvijek samo tinja, bojažljivo i treba je dobro zaštititi od svakog vjetra da ju ne ugasi potpuno. Još je bolje razbuktati ju …i osjećati se dobro, uprkos svima i svemu i gledati naprijed..možda i sa novim optimizmom, a i mišlju da sve može i treba ovisiti o nama, da našim životom rukovodimo mi …i nitko drugi …da je taj život naš, skup i neprocjenjiv…i zašto bi ga davali na raspolaganje bilo kome?
Tajna je u osjećajima, početi željeti i osjećati se dobro..i samo što trebamo učiniti ….pokušati se osvrnuti oko sebe…sigurna sam da ćete pronaci razloga za osjećati se dobro i pronaći tu potrebnu dozu optimizma kada shvatite da je Vas život vaš, jedna vrsta umjetničkog djela koje stvarate, sjecate se pisala sam vec o mozaiku.
I volim te mozaike …sa puno boja …
Pokušavam dane živjeti u vedrim bojama i ne kažem da nemam trenutaka crnih i sivih, ali nastojim da što kraće traju….razmišljam u bojama i o bojama …danas volim žutu i plavu…sunce i nebo…