Dajana Sabo
Tamo, kroz tišinu navire se smijeh ovaj puta praznih tonova
ispunjavaju redove između rečenica koje si noćima izgovaramo,
čuje se i dalje tapkanje prstiju po poznatim putevima
nacrtanim slovima
zapeli smo negdje između ili bar na kratko zastali
da se obazremo na treptaj Sunca koje još uvijek tako hladno grije,
peče me, možda malo i previše, ta pomisao stvaranja okvira
oko tvojih stihova, jer znamo da su previše nestabilni da…