piše: Nikola Šimić Tonin
Godine jedne, četrdeset i neke ratne uho se upinje, iščitalo bi nadolazeći zvuk. Počeo je noktom parati uljuljanu jednoličnost.
Zatečeni polijegaše seljani. Dugo već nije bilo sjajnih ptica željnih bjesomučnog obrušavanja ka zemlji, da joj rane otvaraju. Mlazove krvi željele su otvarati.
Ukazani zrakoplov u dva maha obgrli selo i dolje, nad njivama, rascvalom kupolom padobrana zagolica znatiželju ……