Zapis s puta u Svetu zemlju …lll. dio
piše: Marija Matijašević
Vozimo se dalje, posjećujemo “Crkvu Isusova plača”. Predivna je, kupola od suza, kao da se nebrojene suze izlijevaju iz stropa, zlatne suze. Velika je, ogromna kao i sve crkve tu.
Vidjeli smo i otisak Isusovog stopala u kamenu.
A što se tiče ručkova, svagdje gdje smo bili, svaki restoran, jela su bila obilna i fina. Kolača ko u priči. Pića dosta. Većinom su bila jela s roštilja, bila su topla i ukusna …barem meni. Restorani su lijepi i posluga je savršena. Sve je bilo uračunato u cijenu, zajedno s putom. Jedino …ako si htjeo popiti pivu … ah da …piva je zakon! Ako hoćeš popiti njihovo pivo, jako je skupo, dok je pivo iz Evrope, upola jeftinije. Ponegdje možeš kupiti i razglednice, koje su jako skupe, 12 razglednica košta 72 dolara, a markice 15 dolara …a putovale su do Njemačke mjesec dana.
Posjetili smo i tvornicu dijamanata. Na ulazu u predvorje i hrvatska zastava. Nadala sam se da ču možda kupiti kakav-mali dijamant, na popustu. Kada smo saslušali obavezno predavanje, pošli smo razgledavati prodajni dio. Sve skupo kao u priči. Malo je tko nešto kupio. Kupila sam naušnice od topasa, i poklonila ih snahi …inače poklanjam topas samo meni dragim osobama.
Odlazimo u “Kanu” gdje je Isus napojio svatove vinom, i upravo smo prisustvovali jednom vjenčanju. Vani je na visokom kamenu sjedila mala curica u bjelini a crkva je bila ukrašena visećim staklenim perlicama koje su visjele sa klecala. Sva unutrašnjost u cvijeću. Tu postoji i mjesto gdje se bračni parovi ponovno vjenčaju, obnova vjenčanja.
Posjetili smo i “Bahajske vrtove”. Pogled s visokog brda na njih je očaravajući. Zelenilo i figure koje su cvijećem napravljene, s pogledom na more …kao san.
Vidjeli smo i Sinagogu, koja je napravljena za vrijeme Isusa, a napravljena je od kvarca, poslije od vulkanskog kamena a kasnije od bijelog kamena.
U jednoj crkvi možeš zapaliti dušice, za svoje pokojne. Baciš dolar i pali! A na drugoj strani gore električne svijeće. Baciš dolar i ona se upali, za minutu se ugasi. Tu se dosta zaradi. Ah, da …Sveta zemlja je skupa.
Cijeli put nas je vodio po brojnim gradovima i selima, na svakom prozoru rešetke, na vratima okovi …ljudi malo, žena još manje.
A subota …subota je kod njih nedjelja. Nema nikoga na cesti ni u gradu. Sve pusto. Možeš leći na cestu, neće te imati tko pogaziti. Svi su doma sa svojom obitelji.
U jednoj “Suvenirnici ” kupim si raspelo. Raspelo je od drva masline, a na svakom kraku ima stakleno okruglo oko.
U jednom je Jordanska voda, u drugom kamen, u trćem pijesak u četvrtom, drvo. Čuvam ga kao zlato.
Polazimo na Maslinsku goru, i dolinu “Cedron” što znači potok. Vodiö priča …obucite se slojevito, da se možete postepeno skidati, ne odvajajte se od grupe, jer izgubit ćete se, tko ne može dobro hodati, neka ne ide, daleko je.
E pa …ja moram, zašto sam onda došla! Cijelim putem je ograda da se možeš držati, mada je kamenito.
Dolazimo do crkve, ljudi uzimaju drveni križ i nose ga ulicom “Via Dolorosa”. Tu se slika svaka grupa. Zajednička fotografija je uspomena. Fotograf uzima podatke i adresu da možemo već nakon nekoliko sati podići sliku, jer …odosmo mi i nema nas nikad više!
Križni put prolazi kroz “Baščaršiju”. Ne zna se da li je Isus baš tuda nosio svoj križ, no mi ga nosimo, a trgovci nas gledaju čudno, sve je puno svijeta, probijamo se između njih. Teško je …pišem, slikam, hodam …kažem kolegici, pazi na mene ja slikam i za tebe. U sekundi se izgubiš. Neka djeca, prodaju Maslinove grančice -5 dolara, a ako se hoćeš slikati kraj deve, moraš platit, inače slikanje deve nije dozvoljeno. Ipak sam ju potajno slikala.
U crkvi “Isusova bičevanja” na stropu kruna s trnjem, a u crkvi ” Svod” prekrasni zidovi sa slikama, i hapšenjem Isusa.
U dolini “Cedron” pokopana je Blažena djevica Marija. Idemo na njezin grob. Leži ona tu u grobu, u crkvi “Marijina groba”. na grobu drvena figora njene veličine i oblika, sa rukama u molitvi. Okolo groba okrugli kamen bijeli, metar visine. Sa strane su klupe za molitvu. Molimo se tiho. Najednom netko zapjeva “Čuj nas Majko, nado naša” …i sada me prolaze trnci, kada se toga sjetim. U suzama molim ju …da li će mi ona htjeti biti sada majka, kada ja nemam više svoje majke. Plačem i sada. Bože koji doživljaji.
Dalje odlazimo u crkvu “Svih naroda” na stijeni Agonije odmara se Isus, sjedi kraj kamena. To je trenutak kada će Isusa izdati Juda. Taj kamen je tu okovan željezom, s ornamentima ptica. Oko crkve “Svih naroda” su napisane molitve na 160 jezika, na pločama. I na hrvatskom.
Posjećujemo i tamnicu gdje je bio zatvoren Isus. Uska i mračna, samo za stajanje, sve okolo kamen …hladan kamen. Mokro i vlažno.
Posljedna etapa našeg svetog putovanja je crkva “Posljednja večera” i misa.
A onda Isusov grob. Ostajemo bez daha. Neki ga dodiruju. I ja. Ne mogu to ni opisati. Najljepše i najtužnije u svemu je… jer je svemu kraj …ili ???