događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Danijel Divić
Oduvijek sam volio nekonvencionalna razmišljanja… Kada je u modi bilo biti desničar, ja nisam bio, kada je u modi bilo biti ljevičar, ja sam vašario po desničarskim drumovima, kada je u modi bilo biti vjernik, ja sam bio komunjara, a kada bih se našao na jugonostalgičarsko-komunističkom partyu bivah veći vjernik od Tome Akvinskog.
Ni do dana današnjeg se to nije promijenilo, evo, u Berlinu je u modi biti gay, pa i gradonačelnik nam je godinama peder, i neka…
Piše: Emil Cipar
Prošlo već nekoliko tjedana moga boravka u Osijeku. Nisu to bili puni tjedni, jer preko vikenda sam bio u Brodu. Barem do sada sam bio, ali ovaj, nadolazeći, ostajem u Osijeku.
Sramota me je već da pored toliko rodbine koju imam u Osijeku, nikoga još nisam posjetio. Nikoga, osim nećakinje Ane s kojom se viđam svaki dan, što nije čudo, jer Ana radi na istom odjelu u bolnici u kojega ja dolazim svaki dan na zračenje, a i stanuje nedaleko od mene.…
piše: Jasna Župan
Često su me znali pitati, do kada bi astrološki trebala trajati recesija …hoće li nas uništiti globalna kriza …jel doista blizu ‘smak svijeta’?!
Moj odgovor je uvijek isti, nitko od nas ne živi globalno nego pojedinačno a sad jel to u globalu pozitivno ili negativno ovisi od čovjeka do čovjeka.
Smatram da svatko od nas ima svoju glavu da njom misli a sad ako …
Berlin/ U srijedu, 5. prosinca, preminuo je Nikola Grgić, dugogodišnji, aktivni član SD Croatia Berlin. Fotografiju, na kojoj je u sredini pokojni Niko, između dvojice (danas počasnih) predsjednika SD Croatia, Franza Husajine i Pere Kolobarića, snimili smo sredinom prosinca prošle godine, na božićnoj proslavi kluba. Niku su poznavali i stari i mladi, i svi vrlo poštovali. Počivao u miru Božjemu!
…
Napisala: Branka Kandić Splavski
Teških nogu i trzavim koracima zadnji se gušteri povlače u svoje kamene pukotine i skrivene procijepe, kao što se i zamrla ljetna cika zavukla i skrila u debele bale sijena povaljane po suhim strnjištima.
O same vrškove jablanova zaplele se, pa lelujaju i svjetlucaju, duge niti Babljega ljeta, ali iz praznih gnijezda izmamit će na let tek poneko, zaostalo bijelo ptičje perce.…
KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/Anđeli su gotovi i čekaju – okitit ćemo bor u crkvi sv. Katarine u Strušcu. Žene naše radionice, su svojim vrijednim rukama izradile trideset anđela kojima će se po prvi puta, na ovaj način, okititi božićna jelka. Bit će tu i različitih, heklanih zvjezdica. Sjedile smo i u hladnoj prostoriji doma i izrađivale anđele, no sada imamo opet grijanje, zahvaljujući onima koji se brinu za nas. Hvala im. Bilo je potrebno puno odricanja i truda za…
Ovu zanimljivu pustolovinu Onnija i Snjezy prenosimo sa prijateljskog portala MOJA PUTOVANJA
Piše: Snježana Frketić
Od zadnjeg bloga svašta se izdogađalo. Festival putnika u Šibeniku …odlično iskustvo, super druženje. Strka oko nabavke bicikla, uletavanje Bicikl.biz-a u cijelu priču i spašavanje situacije, otkazivanje financijskih sponzora, šišanje na kratko, jaaako kratko 😀
Ali, sad se sve to čini miljama daleko. U nekom drugom filmu sam. U filmu da sam već probiciklirala Sloveniju. Prva država je prijeđena u 7 dana. Malo duže od planiranog, malo više pehova od…
piše: Božica Jelušić
Kao i ljudi, mjesta imaju svoju energiju, magnetizam, neodoljivost. Budim se u Vlissingenu. Pogled na kuću preko puta, boje crne čokolade. Vec tri godine tu je isti laneni zastor s naslikanim pticama. Jedne slijeću, druge se uzdižu, treće postrance, nakrivljena vrata, motre prolaznike u kaputima, salovima, kapama. Dolazi zima, modrilom opuhuje okna. Zastor se već tri godine ne pomiče ni milimetra.
Živi li ovdje itko? Da iznajmim sobu, možda, promijenim zastor, pustim ptice odletjeti? Da obiljezim teritorij nekom gestom i akcijom, pothvatom, ili da po navici pustim da me vjetar kao list ponese iznad gradskih krovova, i preda moru, velikoj kolijevci u kojoj se Život i smrt sastaju kao dvije ruke u zagrljaju ……
MOJI ENGLESKI DANI
piše: Ana Kolak
Eastbourne/ Prije tjedan dana, imali smo produženi vikend pa su mi mama, tata i sestre došle u posjet. U petak na večer, oko 9 sati, nakon što sam čekirala u jednom hotelu u Eastbourne-u išla sam po svoju obitelj na stanicu. Jako sam se veselila opet ih vidjeti! Skupa smo prošetali nazad do hotela koji je bio vrlo blizu stanici.
Taj dan sam kasno legla pošto sam morala ispričati sve što se je dogodilo nakon što sam opet stigla tu. Iskreno,…
