MOJI ENGLESKI DANI
piše: Ana Kolak
Eastbourne/ Prije tjedan dana, imali smo produženi vikend pa su mi mama, tata i sestre došle u posjet. U petak na večer, oko 9 sati, nakon što sam čekirala u jednom hotelu u Eastbourne-u išla sam po svoju obitelj na stanicu. Jako sam se veselila opet ih vidjeti! Skupa smo prošetali nazad do hotela koji je bio vrlo blizu stanici.
Taj dan sam kasno legla pošto sam morala ispričati sve što se je dogodilo nakon što sam opet stigla tu. Iskreno, nije bilo ništa naročito …škola, prijatelji, odlazak u grad i ponekad neki film u večer pogledati.
Kad smo se probudili idući dan, nakon dobrog doručka sjeli smo u vlak za London. Trejalo je sat i pol dok smo stigli u centar. Prvo je bilo u planu ići u Harrods, najveću robnu kuću u Londonu …slično kao kod nas KaDeWe. Puna je lijepih (ali i jako skupih) stvari na 7 katova koje smo sve prošli.
Nakon toga malo shopping na Picadilly Circus i Oxford Street-u a kad smo postali gladni, sjeli smo u restoran. Imali smo taj dan tipično englesko vrijeme –kišu!
Tako je došlo do toga da smo čak i malo duže ostali na ručku, u toplome i suhome. Kasnije smo dalje šetali gradom, vidjeli Buckingham Palace i Big Ben-a kad je pomalo došlo vrijeme vratiti se u Eastbourne. Napakirani vrećicama, dosli smo na Victoria Station da uzmemo večerni vlak nazad. Kad smo došli bili smo dosta umorni tako da smo odmah išli svi spavati.
U nedjelju, dan kasnije, planirali smo ići u Brighton. To je grad blizu Eastbourne-a o kojem pričaju da je jako lijep! Pošli smo s autobusom tako da smo mogli vidjeti i jednu drugu stranu Engleske …bilo je njiva, ovaca, krava …i uvijek nas je more pratilo. U Brighton-u smo prvo posjetili ‘Royal Pavillion’, jedan stari dvorac iz 17. stoljeća. Kasnije smo šetali gradom dok nismo našli talijanski restoran da tu ostanemo za ručak. Baš nas je interesiralo kako kuhaju ‘engleski talijani’.
Nismo trebali biti zabrinuti, hrana je bila super! Sestre i ja smo htjele jos malo u shopping pa smo šetali po dućanima koji su tipično engleski kao Jack Wills i Russel&Bromley.
Kad smo se vratili u Eastbourne, spremila sam stvari da bi već tu večer opet bila u školi, no mama, tata i moje dvije sestre ostaju još do sutra da bih im ja sutradan pokazala školu.
Tako sam se vratila opet u Eastbourne College, vidjela sve svoje prijateljice i idući dan je već počela ponovo škola.
U ponedjeljak, nakon ručka, obitelj mi se prošetala do škole da bih im mogla pokazati uživo kako ja tamo živim. Vodila sam ih kroz cijelu školu, pokazala sobu i moje prijateljice. Nakon toga oko 14.30 h već smo morali reći do videnja da bih oni stigli na vlak za Gatwick Airport pa natrag za Berlin. Nije bilo nimalo tužno pošto ću ih vidjeti opet već za tri tjedna kad dolazim kući za Božić.
Sad je prošlo točno tjedan dana odkad su otišli, ovdje vrijeme stvarno leti! Cijeli tjedan sam se veselila ‘School House Dinner’-u. To je jedna večera+fešta organizirana za cure koje ovdje žive, od jedne druge kuće koja se zove ‘School House’ (moja kuća je ‘Nugent House’).
Moja prijateljica Katrin, koja je iz Duisburga, pozvala me je na tu večer. U 6 sati smo se svi već počeli spremati, obukli lijepe haljine, uredili kosu itd. Kad smo došli u salu (gdje inače jedemo, samo su je ljepše uredili) već je svirala muzika. Sjeli smo za svoj stol i popričali dok smo čekali na jelo. Bilo je svugdje po10 ljudi za jednim stolom, uključujući i jednog učitelja (kod nas je sjedio Mr. Lowman koji predaje povijest). Svi smo se družili i puno smo se smijali. Muzika na početku nije bila najbolja ali se to promijenilo kasnije. Na žalost, fešta je išla samo do 10 sati pa smo se vratili kući sretni ali ipak i umorni!
Iduci dan, prvi advent, svi smo ustali malo kasnije, jer je nedjelja jedini dan kad se možemo naspavati pošto i subotom imamo nastavu. Išli smo u grad i u glavni centar koji je već dugo dekoriran za Božić.
Oko 5.30 h smo se morali vratiti u školu za večeru tako da bi poslije nje stigli na adventsku misu u 7 sati.
Za misu svi moramo opet obući uniformu. Mala kapela koleda je bila puna i misa je bila svarno lijepa! Zbor je pjevao (skroz drugačije nego naš zbor mladih u Berlinu!), jedna cura je svirala violinu i neki učenici su čitali čitanja.
Iako mi se ta misa jako svidjela, ipak mi fali naša, katolička i hrvatska.To je jedan od razloga zašto se već veselim doći u Berlin za manje od dva tjedna i biti kući kod moje obitelji za Bozić!