drugi dio
piše: Marija Kukić
Subota je, rano prijepodne. Lebdeći sivi oblaci plove iznad višemilijunskoga grada prijeteći da svakog časa prospu po prolaznicima svoje suze. Kišobran je neophodno pomagalo. Nema mnogo vremena za pobliže upoznavanje’grada koji ima dušu’, kako ga je prije moga polaska nazvala kći Martina. Ona ga dovoljno poznaje pa ga je s razlogom mogla nazvati tim imenom. Bila je u njemu dvanaest puta i svaki puta po povratku o njemu je pričala s oduševljenjem.…