MOJE RAZGLEDNICE: MAKSIMIR
tekst i foto: Marijana Šundov
Zagreb/ 17.travnja 2016./ Proljeće konačno u Zagrebu… u svoj svojoj ljepoti i raskoši. Čini mi se kako ga nikad nisam tako željno iščekivala kao ove godine.
O, da bilo je naznaka njegovog dolaska u pupoljcima, skrivenim visibabama i ljubičicama po zagrebačkim vrtovima i parkovima, pokojem sunčanom danu u uglavnom kišnoj i oblačnoj veljači i ožujku, i onda gotovo preko noći vatromet boja, cvjetova, mirisa, cvrkuta …Proljeće je tu.
Čini mi se da je tako i s nama ljudima. Duboko u nama i kada je teško krije se obećanje proljeća, nada. Nekada to najbolje osjetimo baš kada nam je najteže… sve je prolazno… i to će proći… i kako je to u Odiseji napisao Homer kada se glavni junak našao između zla i goreg – Scile i Haribde: „Možda će i ovog jednog dana se biti lijepo sjetiti.“ Proljeće ili zima……
