tekst: Branka Oreb-Jerković
U vlaku iz Münchena za Split kojim smo muž i ja putovali iz Erlangena, gdje je završio mandat u dopunskoj nastavi, bilo je te hladne, zimske večeri malo ljudi, a u našem kupeu samo majka s dvije djevojčice od svojih pet-šest godina. Djevojčice su bile umotane u debele, vunene šalove, tek su im se vidjele oči.
Dok se Marjan Express probijao kroz noć, neznanka i ja smo pričale o svemu i svačemu, a onda mi se požalila da su bile u posjetu rodbini koja živi u Bavarskoj ali su se curice razboljele pa je cijelo putovanje krenulo naopako……
