Sven Adam Ewin
Dodirnem krošnju, padne lišće.
Dodirnem drugu, padne drugo.
Treća se krošnja stišće, stišće,
(Branit se nije mogla dugo).
Prolazi žena. Krenem na nju.
Sa žene padne sve što ima.
Kako je lijepa u tom stanju!
Skinem i druge. Plešem s njima.
Prolazi laž (a mene luda!),
Puhnem! Padne više od pola.
Puhnem još jednom… I gle čuda:
U me gleda – istina gola!
Sad ona puhne u me.
Traži,
Da s mene padnu moje
laži.
Čestitam!