Još jedna mlada pjesnikinja iz Slavonskog Broda na našim stranicama. Matea Glavačević, studentica predškolskoga odgoja i obrazovanja, nastavlja slavnu tradiciju slavonskobrodskih pjesnika. Sasvim u stilu slavnog predhodnika Dragutina Tadijanovića, ali poštivajući zakone vremena u kojemu živi …neposrednim i direktnim stilom dolazi …lako razumljivo, do čitatelja. Matea piše o temama, koje zanimaju mlade, ali i stariji čitatelji rado će pročitati i lako razumjeti njeno prenošenje izravnog vanjskog svijeta u pjesmu.
HORMON ZVAN TI
Razmišljajući o tebi ruka piše stihove
Krv koja život znači teče ubrzanije
Dok sam uz tebe
Ne mogu skinuti zvijezde s neba
Ni pokazati jačinu čudne supstance koja me godinama pokreće i unatoč padovima podiže
Nesvjesno dobivam nove doze
Feniletilamin nazvan tvojim imenom beskrajno nadražuje moju oslabljenu hipofizu
Ti si glodavac koji me izjeda
No tkivo se obnavlja
Zašto se i dalje ustajem?
Zašto se vatra nikada ne ugasi nego nastavi tinjati jakim intenzitetom?
Kao ovisnica o noradrenalinu
Svakodnevno te uzimam
I znam da ćeš i narednih godina i dalje ubrzavati moj puls,
Tjerati moje biološko srce da i dalje ubrzano šalje krv da teče kroz moje vene
Ne snalazim se
Nije mi jasno, ali tako je dobro…
I kad nam se oboma biološka pumpa
(na koji trenutak) zaustavi….
Zauvijek ostaješ otrov u mojim venama