… i iako padaju pahulje
i sve je puno blagostanja
iako si siguran da napokon imaš ono što želiš
da su ti molitve uslišene od strane neke više N.N. sile
iako ipak osjećaš sigurnost doma i toplinu ognjišta
nemaš potrebu izaći van na zimu,
bez obzira na prekrasan bijeli pokrivač
i čudesne pahulje koje plešu po nebeskom svodu
Ideš naprijed… vuče te nepoznato…
Ono čudesno, ljudima neshvatljivo…
U nadi za bolje sutra
U vjeri da si našao ono zbog čega si lutao
da si upotpunio svoj život kako nisi ni zamišljao
kako nisi ni smio maštati
U želji da ćeš zbog toga postati besmrtan
U iščekivanju one topline koja će biti samo tvoja
U borbi sa strahom da savladaš sve one prepreke koje te tište
U ovom ionako kratkom zemaljskom životu
(jer ne znaš što te čeka kasnije)
Imaš samo Želju, Volju i Nadu
Za koju kažu da umire posljednja
Ali ni ona nema devet života
(često umire posljednja, ali više se ne vraća topli dah)
I u besmislenim pokušajima izvođenja bolesno nemogućeg sna
Doživljavaš…
Po deseti put…
Svoju ponovnu uvertiru tragediji
I opet isto
Opet ponovno
S istom Nadom da je sve uredu
Da to i dalje traje
Da je to ono što tražiš
Što je samo tvoja toplina
Tvoja Nada
Tvoje sve
Misliš da si prevario onu tamu pred kojom si strepio
Pred kojom ti se gasila žigica dok si se probijao orkanima života
Osvijetlio si put
Uspio si
Dokučio nedokučivo
I sada svijetliš
NN
Ali ubrzo shvatiš…
I dalje si smrtnik
Opet se Ona rodila prva, ali nije živjela dugo
Opet je sve samo tama
Opet su se najgora tri poroka rasprsnula poput sapunice
Opet bez blagostanja
Samo glupa hladnoća
I vjetar koji ti utjeruje strah u kosti
I gasi tvoju žigicu
Opet se bojiš, ali više se ne nadaš
Opet proživljavaš samo tebi svojstvenu…
Tvoju osobnu uvertiru tragediji