PROZNA VEČER UZ KNJIGE RUŽE KANITZ
Kako izgledaju novi putevi u stranim kulturama?
Zanimljivo opisani odgovori na ova pitanja mogu se pronaći u knjigama Ruže Kanitz.
Ruža Kanitz je autorica knjige razgovora pod nazivom „Die fremde Nahbarin“ u kojoj su doseljenice u Berlin progovorile o svojim migrantskim pripovjestima. Potom i romana „Polenta oder Milchkaffe“ u kojemu je autorica zavirila u vlastitu dušu.
Ugodno čitanje iz ovih knjiga i druženje s autoricom, dogodilo se u Veleposlanstvu RH.
Ružu Kanitz je na početku večeri kratko pozdravio i predstavio veleposlasnik RH dr. Miro Kovač, iznoseći zadovoljstvo i ponos činjenicom da u vrijeme kada je tema suživota i integracije u Njemačkoj, vrlo aktualna, o tome možemo čitati i iz pera autorice koja je hrvatskog porijekla.
– Fascinira način na koji Ruža Kanitz koristi i obogaćuje svojim slikama njemački jezik koji joj nije materinji, rekao je Alfred Büngen za jednog predstavljanja romana „Polenta oder Milchkaffe“ , vlasnik izdavačke kuće Geest Verlag, koja je izdala djela Ruže Kanitz. Kao veliki kompliment autorici mogu biti njegove riječi:- Hvala za vaš jezik, hvala da ste učili njemački jezik, ne samo ga preuzeli nego i obogatili i u njega unijeli vlastite slike.
U istinitost ove tvrdnje, uvjerilo se i tridesetak ljubitelja književnosti u Veleposlanstvu RH. Zanimljive tekstove iz dviju knjiga čitala je Ruža Kanitz a potom i njena prijateljica Madela iz Ekvadora.
– U jeziku je moć, treba učiti jezik i kulturu domaćina. Uzalud je provoditi cijeli život u nostalgiji, žaljenju i očekivanju povratka u zemlju iz koje smo došli. Treba živjeti ovdje i sada. Možda je bolje Nijemcima nastojati pokazati kakvi u stvari jesmo, razbiti predrasude koje imaju o strancima. Integracija nije jednostrana, trebaju je željeti obje strane. Svatko ima ponekog njemačkog prijatelja preko kojega može razvijati integraciju, učiti jezik, odašiljati sliku o migrantima. Od tako skupljenih kapi, može nastati more!
To su samo neke od vrijednih poruka koje su sustigle slušatelje prozne večeri u Veleposlanstvu RH.
S autoricom Ružom Kanitz riječ-dvije smo progovorili po završetku ugodna proznog druženja.
–Moje djevojačko, obiteljsko prezime je Rončević. Rođena sam 1961. godine u Lici, u Kuterevu blizu Otočca. Tamo sam živjela do srednje škole a onda sam otišla u Koper u Sloveniji gdje sam, zahvaljujući sestri i dobijenoj stipendiji, polazila školu tehničkog crtanja. U Berlin sam došla 1982. godine a doveli su me ovdje, kako se to kaže, „putevi ljubavi“. Ja sam oduvijek pomalo pisala, ponajprije pjesme i priče. Kada sam došla ovamo, nisam imala vremena… obitelj, dijete, posao …no, kada je sin odrastao vidjela sam da imam ponovo vremena za sebe i počela sam opet pisati.
Moja prva knjiga „Susjeda strankinja“ je knjiga socijalne tematike. Razgovarala sam s 22 žene iz cijeloga svijeta koje su o svojim sudbinama govorile s puno osjećaja. Knjiga je izišla 2006. godine i tako se svidjela brojnima da je preuzeta kao lektira za institucije koje se bave migrantima. Moja druga knjiga je roman, „Palenta oder Milchkaffee“. Izišla je 2009. godine . Knjige su do sada imale bezbroj predstavljanja u Berlinu, Nürnbergu, Bremenu… U knjizi “Polenta oder Milchkaffee” opisujem sudbinu jedne mlade žene, Lucije, njeno djetinjstvo, mladost, dolazak u Berlin. Uspoređujem, je li bolja bila palenta ili bijela kava. Knjiga je djelomice autobiografska. Radim na novoj knjizi, razgovorima s migrantima, očekujem da ugled svjetlo dana, iduće godine. Ja sam u Berlinu od 1982. godine. Dugo je to vremena a opet nisam kompletno integrirana. Kao što se to može vidjeti u knjizi, ponekad mi nedostaje palenta s mijekom. Ja se još uvijek uvijek osjećam kao Hrvatica. Imam njemačku putovnicu ali u srcu sam Hrvatica, Ličanka, Kuterevka…rekla nam je Ruža Kanitz, autorica knjiga „Die Fremde Nachbarin“ i „Polente oder Milchkaffee“ koje sasvim sigurno vrijedi pročitati.