U organizaciji Hrvatskog kulturnog društva “V. F. Mažuranić” u njemačkoj metropoli je predstavljen splitski novinar i pisac, Joško Čelan i njegova knjiga pod naslovom, “Spomenik izdaji”, Nova orjuna-prilozi za životopis Miljenka Smoje
Istina, predstavljanje Čelanove knjige među berlinskim Hrvatima nije pobudilo jači interes i brojnu posjetu, no, može se reći kako se nakon uvodnog dijela, kraćih čitanja iz knjige te autorova šireg predstavljanja, razvila vrlo zanimljiva dvosatna diskusija u kojoj nisu svi bili Čelanova mišljenja i zaključaka oko ličnosti i djelovanja Miljenka Smoje.
Splitskog novinara je tijekom berlinske promocije najprije kratko najavio i predstavio, Stjepan Lozančić, predsjednik “Mažuranića”. Potom je autor nazočne upoznao sa svojim prethodnim autorskim radovima, knjigama “Oklevetani narod Hrvati u BiH”, “Oteto zaboravu”, “Domovinski rat na hrvatskom jugu”. Čelan je pročitao par detalja iz knjige, kritike drugih novinskih kuća, te iznio ukratko motive pisanja knjige te ključne dijelove sadržaja.
Joško Čelan je rođen 1951. godine u Splitu. Studij političkih znanosti završio je u Beogradu. U Slobodnoj Dalmaciji je kao novinar angažiran od 1972. godine, kao filmski kritičar, od 1975. do 1991. godine.
Od 1991. do 1993. godine je kao ratni izvjestitelj pisao za Večernji list a od 1993. do danas je ponovno u Slobodnoj Dalmaciji.
O “Spomeniku izdaji” i njegovu radu na toj knjizi smo s Joškom Čelanom, progovorili riječ-dvije po završetku promocije u Berlinu.
Kakvi su vaš dojmovi nakon promocije?
-Nekad bude više a nekad manje publike, to je sve u Božjim rukama. Vidjeli ste, ovdje je zanimljivi razgovor trajao više od dva sata. Vjerujem da nisam publiku razočarao. Zadnji puta sam u Berlinu bio kao filmski kritičar Slobodne Dalmacije, bilo je to prije gotovo 30 godina. Nekad sam pratio filmske festivale a sad sam politički novinar a ta vrsta novinarstva nije take elegantna kao praćenje festivala. Ova večer mi je bila vrlo ugodan susret i ostat će mi u dugom sjećanju.
Kada je knjiga tiskana?
-Knjiga je izišla otpirlike prije dvije godine ali je još uvjek svježa. Ona je svojevrsna enciklopedija hrvatskog novinarstva i politike, gotovo pola stoljeća je u njoj, trajno je aktualna jer prati paralelne sudbine mene i Miljenka Smoje, stalnu borbu hrvatskih domoljuba i jugonostalgičara. Ona na žalost ni danas ne završava nego ima nove oblike i protagoniste. Nastojao sam dati ne samo priču o novinarstvu već i o širim, svjetskim kontekstima, vlasti u politici, gospodarstvu, medijima. Miljenko smoje je sinonim tog neprevladanog orjunaštva, odnosno jugonacionalizma . Dio knjige obrađuje i njegove nastavljače, što ja zovem “klonove”.
Želite reći kako je Smoje vodio svojevrstan dvostruki život, jedan humorističan, književni i drugi, politički.
–Točno tako. Smoju ljudi opažaju kao autora veselih serija i igrokaza. Pažljivi promatrači i u serijama će vidjeti puno različitosti, iako im je isti autor. “Malo misto” je bilo domoljubno a “Velo misto” …jugonacionalističko. No, Smoje je bio tek scenarista ovih serijala. Moja knjiga se zove “Spomenik izdaji”. Iako ima 500 strana, ona je jedan pamflet. Ima naime prijedloga da se Smoji podigne spomenik što mi se čini prilično neumjesnim. Sadašnja vlast u Splitu nije za to raspoložena ali ako se vlast promjeni može se i dogoditi da u Splitu dobijemo taj spomenik izdaji.
Koji vam je bio motiv pri pisanju ove knjige?
–To je knjiga koja razgrađuje mit o Miljenku Smoji. U pitanju je dekonstrukcija mita. A nije lako ratovati protiv mitova. Ljudi se često osjećaju zatečeni onim što čuju, poljuljanima u sigurnosti svojih predodžbi, to se vidjelo i ovdje u Berlinu. No ljudima treba predstaviti cjelovitu istinu. A to činim u knjizi. Ono što je meni bio najdublji motiv za rad na ovoj knjizi, jesu namjere da se takvom čovjeku koji je stao i cijelo vrijeme u političkim stavovima ostao uz Slobodana Miloševića, postavi spomenik. Da se takvoga čovjeka predstavi pozitivnim, postavi na pijadestal. To držim neumjesnim.
Kako prolazi knjiga a kako vi?
– Knjiga je tihi, nevidljivi bestseler. To ne objavljuje niti jedan od velikih medija a to jako govori o stanju demokracije u Hrvatskoj. Jedna dokumentirana knjiga od 500 stranica, moj godišnji rad i cijeli život, sve se to ignorira od strane velikih medija. Više pažnje pokazuju “mali” mediji.
A ja prolazim …loše. Radim u “Slobodnoj”. To se kaže …na ledu sam. Postoje mogućnosti da pišem o temama “važnim” za Hrvatsku poput izbora u Azerbejdžanu ili pobune u kenijskim slamovima. Skoro ću dobiti otkaz. A u novinarstvu sam skoro 40 godina. I bilo je teških trenutaka tijekom tih godina. Ipak je bolje nego prije. Imamo slobodnu državu. Vjerujem, moći ću se dočekati na noge.
Subscribe
0 Comments