Multi-kulti ist tot …proglasila je kancelarka prošlog vikenda u Postdammu na kongresu Junge Union, i time odredila nove smjernice u politici Unije.
Međutim kancelarka nije rekla ništa novoga, nego samo priznala činjenično stanje i priznala greške politike, koja se opet pokazala nesposobnom pretvoriti činjenično stanje u važeće zakone.
Šta je to famozno multi-kulti, koje se tako jako jasno i tako često čuje i koje određuje njemački društveni život.
U njemačkom političkom i društvenom životu pojam multi-kulti se pojavio krajem 70-tih godina. Već tada je u zapadnoj Njemačkoj živjelo preko 2 milijuna stranaca, a njihova nacionalna slika se počela naglo mijenjati. Grci, Španjolci, Portugalci i Talijani počeli su se vraćati u matične zemlje, a broj Turaka i Kurda se znatno povećavao.
Gospodarstvo je, u trenucima kada je politika nemoćna, stvaralo fakte, a moguće probleme ostavljalo društvu i budućim generacijama političara. Ti propusti učinjeni tada dolaze danas na naplatu.
Politika je prepustila da se multi-kulti izdiskutira u društvenim krugovima da bi ona konačno na kraju predložila rješenja.
I čekalo se vrlo dugo na potrebne političke smjernice. Do tada je svako društvo, svaka udruga, svaka komunalna jedinica i pokrajina sve češće probleme rješavala na svoj način.
Iz toga kaosa, nastao je jedan pojam …jedna trunka nade …slamka za koju su se svi rado hvatali.
Integracija!?
Ali integracija je širok pojam i u različitim društvenim krugovima shvaćana je različito. Tko se treba u čega integrirati ostalo je otvoreno pitanje.
Slijedom svjetskih događaja, a i krupnih političkih i nacionalnih promjena u Njemačkoj…Njemačka je postala socijalna ustanova za veliki dio svijeta. Prognanici i žrtve brojnih ratova i nemira po cijelom svijetu našli su u Njemačkoj utočište.
Sve to nije doprinijelo rješavanju političkog problema u Njemačkoj, a otežavalo je suživot njenog stanovništva, koje je postajalo sve šarolikije.
Ni ovo odlučno udaranje šakom od stol u Postdammu nije nastalo iz želje da se konačno ozbiljno pozabavi useljeničkom politikom, nego da se uvede reda u vlastite redove.
Kontroverzne izjave u redovima Unije, koje su postale sve češće …djeluju destruktivno. Njemačko gospodarstvo treba i dalje kvalificirane stručnjake, a njemački školski sustav ih ne proizvodi u dovoljnoj mjeri.
Pitanje je …kakve promjene su za očekivati za brojne građane sa stranim putovnicama, koji trenutno žive u Njemačkoj.
Mada Hrvati nisu tako brojni u odnosu na druge nacionalne skupine …mislim da niti na koji način ne trebaju očekivati neke radikalne promjene. Kancelarka je istakla vrijednosti, kojim bi politika trebala dati poseban značaj, a to su temeljne europske vrijednosti nastale na kršćanskom moralu i prihvaćanje njemačkog jezika i kulture.
Ova poruka je jasna poruka svim nastojanjima da se na njemačkom tlu rješavaju religiozni i etnički sukobi u svijetu …u matičnim zemljama iz koje doseljenici dolaze.
Iz brojnih komentara na kancelarkin nastup u Postdammu, osjećam se u neku ruku potvrđenim za sve napisane kolumne do sada. Treba se uključiti u njemačko društvo i pridonijeti njegovom moralnom jačanju, a probleme hrvatske države prepustiti građanima Hrvatske koji u njoj žive. I treba učiti njemački jezik, jer on je ključ rješavanja svih problema.
Posebno me raduje da se na stranicama „Hrvatskog glasa Berlin“ pojavljuju prilozi na njemačkom jeziku. Pišu ih Anja i Andrea …dvije mlade Hrvatice koje su prototip modernog građanina Njemačke, kojega kancelarka opominje. Po reakcijama primjetim da mlađa generacija Hrvata niti ne primjeti da su prilozi napisani na njemačkom, a starija …Bože moj! Neki ne razumiju u potpunosti, ali …bit će! Važno je da smo na dobrom putu.
Bio sam aktivni svjedok razvoja njemačkog društva više decenija. Njemačka je puno ljepša i pristupačnija, ako pokažeš dužno poštovanje prema njenim osnovnim vrijednostima. I sam se osjećam neugodno kada se u nekom društvu govori jezikom kojega ne razumijem.
A naučiti jezik nije problem. Potrebno je samo dovoljno često komunicirati, koristiti svaku priliku. Tako se najlakše nauči živi jezik, jezik koji se trenutno govori.
Svjestan činjenice da bi ova kolumna mogla postati osobna, ipak ću iznijeti jedan osobni doživljaj povezan sa njemačkim jezikom.
Nekidan me zamolio poznanik da pogledam jedan tekst na njemačkom, kojega je on dao prevesti čovjeku, koji je studirao njemački. Već nakon prvih rečenica ustanovio sam da se radi o korektnom prijevodu, ali napisan je jezikom kakvoga u Njemačkoj nigdje više ne možeš naći.
Našao sam se u nedoumici. Nisam kompetentan prigovarati profesoru, ali nisam htio ni poznaniku prikriti činjenicu da bih ja to drukčije preveo. Na kraju sam odlučio razgovarati sa profesorom, koji je tekst preveo.
-Poznajem njemački samo iz knjiga i sa studija. Nisam nikada živjeo u Njemačkoj i znam da svako dijete rođeno u Njemačkoj govori suvremeniji njemački. Za jezik je potrebno puno više, nego znanje iz knjiga. Potrebni su ti česti kontakti, koji meni nedostaju.
Napravili smo kompromis …prepravili tekst u stilu, a profesor se nije naljutio i moj poznanik je bio zadovoljan.
A jezik živi …razvija se …dnevno prilagođava vremenu i prilikama. Ni hrvatski jezik nije pošteđen od promjena. Zamrznuti jezik u nekoj epohi, koja se nekome učini prikladna je smiješno i neprihvatljivo. Tako jezik, kojim su ispisane neke web-stranice raznih hrvatskih udruga jasno govori o karakteru i političkoj opredljenosti vlasnika tih stranica. Jezik prošlosti nije prikladan za društvo budućnosti.
Zbog toga mi je posebno drago da se na „Hrvatskom glasu Berlin“ čitatelji mogu sresti sa dva suvremena europska jezika, koji su nastali iz osobnog života njihovih autora.
I na kraju …da ne zaboravim najvažnije:
Bravo Angela …deine Rede in Postdamm ist einfach geil!
Subscribe
0 Comments