Ina Mihanović
Opet se noćas
dopuštam pjesmi,
ma neka me
nosi,
plavi,
neka me baca,
lomi.
Uvijek sam bila slaba na riječi,
uvijek se tako lako
dala im zavesti.
I opet prepuštam se
jer s pjesmom je lako,
u nju se skrije nevidljivo.
Zmiriše čeznutljivo.
Umotam ju neosvojivo,
a unutra
sve tako je meko
i podatno …
Subscribe
0 Comments