Božica Jelušić
Posve običan petak: ribe već plivaju leđno.
Njiše se rublje na vjetru, miriše savijača.
Proteže se popodne toplo, širokomeđno;
Cepelin maka plovi iznad knute od drača.
Narisala su djeca školicu na asfaltu,
I igraju se vedro, znajući vremenu cijenu.
Čujem gdje drhti čežnja u prigušenu altu;
Danas se ne misli više na umor i migrenu.
Ormar se savjesno čisti: srediti valja račune!
Ali nad ljubavnim pismom glava se usput muči.
Kad su džepovi prazni, a škrinje duše pune,
Petkom odvezati petlju, kako da čovjek nauči?
Pet dana smutnje prođe. Zviždučem polku.
Hvala, muftijo mudri! Moj naklon, Maharishi!
Sutra ću u sebi naći luckastu srednjoškolku,
I cijelom svijetu u inat, plesat ću bosa na kiši!
24. svibnja 2013.
Ovisnik sam o pjesmi i pjesništvo i ne mogoh ne odreagirati na ove stihove, a i grijeh bi bio po sve one koji pišu, za lijepo i dojmljivo ne reči da je lijepo i dojmljivo s nekim posebnim pjesničkim šarmom.
Nikola Šimić Tonin