ZLATO, SREBRO, PLATINA …

Plemeniti metali kao kapitalno ulaganje s osvrtom na stanje u Republici Hrvatskoj

piše: Dražen Katić
Kapitalno ulaganje u plemenite metale je financijsko ulaganje u fizički proizvod jednako poput ulaganja u: nekretnine, zemljišta, šume, umjetničke vrijednosti, antikvitete, automobile, brodove, avione, drago kamenje itd.

Postavlja se pitanje: Zašto uložiti u plemenite metale?

Plemenitim metalima se, a tu u prvoj liniji mislimo na zlato i srebro, trguje već  6000 godina. U Starom zavjetu Biblije gotovo nema stranice na kojoj se ne opisuje način plaćanja u trgovini proizvodima. U to vrijeme se plaćalo zlatnicima i srebrnjacima.

1900. godine je u Americi uveden tzv. “zlatni standard”. Zlato je od tada bilo pokriće vrijednosti štampanog novca. Za jedan dolar ste mogli kupiti 1,504 632 g čistog zlata.

Pod čistim zlatom se smatra zlato iz koga su u potpunosti odstranjene primjese drugih metala, a označava se oznakom 999,9.

1969. godine papirni novac se nije mogao više zamjeniti za zlato. 1971. tadašnji američki predsjednik Nixon zbog rata u Vijetnamu ukida “zlatni standard” i od tada počinje bezgranično tiskanje papirnog novca.

Papirni novac nije imao više pokriće u zlatu. Jedna od posljedica takve monetarne politike je i činjenica da je američki dolar do danas izgubio oko 98 % svoje vrijednosti.

Procjenjuje se da danas pod zemljom postoji još oko 160 000 tona rezervi zlata i oko 12 000 tona srebra.

Najveće dvije svjetske ljevaonice plemenitih metala su:
1) UMICORE – belgijska tvrtka
2) ARGOR – HERAEUS – švicarska tvrtka

Pitamo se zašto je danas toliko izražena potražnja za plemenitim metalima, a posebice za zlatom?

Svjedoci smo da su u zadnjih dvije godine  u cijeloj Europi otvorena bezbrojna mjesta za otkup zlata. Pored radnji koje se bave jedino otkupom lomljenog, ali i certificiranog zlata i srebra, otkupom se kao dodatnom djelatnošću bave i druge različite trgovine.

Otkupljeno zlato se u većini slučajeva dalje preprodaje, završava u Austriji ili Njemačkoj, a potom putuje u Švicarsku. U Švicarskoj se rastapa, pročišćava i lijeva u zlatne certificirane poluge “Barren” koji su težine od 1 gr pa sve do 12,5 kg. Certificirano zlato u polugama se dalje iz Švicarske preko banaka i privatnih tvrtki prodaje u cijelom svijetu.

Danas postoji velika potražnja za zlatom iz sljedećih razloga:

1) Industrijska upotreba – zlato se danas jako puno koristi u industriji kod proizvodnje mobitela i računala, u industriji nakita, medicini, lijevanju certificiranog zlata itd.
2) Zlato ne gubi svoju vrijednost – cijena zlata se mijenja i formira se 2 puta dnevno na londonskoj burzi, ali vrijednost zlata je konstantna. Navodim slijedeći primjer: 1908 godine jedno dobro kvalitetno odjelo je koštalo 1 uncu zlata (31,1 gr zlata), a unca je vrijedila 1908 samo 20 $. Danas za jednu uncu zlata možete također kupiti jedno kvalitetno odijelo. Jedna unca iznosi po današnjem tečaju (23.05.2013) 1390 $, a to znači da još uvijek možemo kupiti jedno kvalitetno boss ili armani odijelo.

Cijena zlata u posljednjih 10 godina rasla je u rasponu izmedju 11,5 i 17% godišnje. Lako možemo primjetiti da čim je dublja financijska kriza i viša inflacija cijena zlata je u porastu. Za vrijeme rata u Libiji   i 2 mjeseca poslije  cijena zlata je pala. Razlog je bio velike količine čistog certificiranog zlata u polugama od jednog kilograma koje su kratkotrajno preplavile europsko i svjetsko tržište.

Prije otprilike dva mjeseca cijena zlata je iz ekonomski neopravdanih razloga ponovo pala. Zlato je sirovina i na burzi se njome špekulira poput nafte, drva, žitarica i drugih proizvoda. Definirao bih zadnji pad cijene zlata čistoj burzovnoj špekulaciji koja nema ekonomsku pozadinu ponude i potražnje.

Cijene zlata u posljednjih 10 godina je rasla iz slijedećih razloga:

1) Potražnja za zlatom je oko 4 puta veća od ponude.
2) Proizvodnja zlata (iskopavanje) je poskupilo. Prije se u afričkim rudnicima zlato kopalo maksimalno 1 kilometar u dubinu, a danas se u rudnicima zlata kopa do 4 kilometra.
3) Od 2010 godine Kinezi smiju posjedovati u privatnom vlašnistvu certificirano zlato, a tu se radi  o skoro 1,4 milijarde ljudi.

Neki stručnjaci smatraju da će 1 UNCA zlata dostići cijenu od 5000 $, ili se čak u budućnosti popeti na 10 000 $. Naravno cijenu zlata u budućnosti nije moguće sigurno predvidjeti. Ono što je sigurno, to je da će cijena zlata i dalje u budućnosti rasti sa manjim oscilacijama.

U financijskoj konstrukciji svake porodice ili građana od ukupnog kapitala koji posjeduje 20-30%  bi trebalo biti zastupljeno u čistom certificiranom zlatu.
Važno je napomenuti da sve države ovog svijeta posjeduju “zlatne rezerve”, najčešće u plugama od 1 ili 12,5 kg.

U zemljama Europske Unije ne postoji porez na zlato. Na srebro se plaća porez. Otkup lomljenog zlata u cijeloj Europi kao i u Republici Hrvatskoj ima i negativnu konotaciju.

Zbog krize u kojoj se našao siromašni sloj građana naše zemlje, ljudi u nedostatku novca nerijetko su prisiljeni prodati lomljeno ili čak obiteljsko zlato.

Zlato je bilo u svakoj velikoj krizi ili u ratovima sredstvo plaćanja. Za vrijeme drugog svjetskog rata za zlato se kupovalo brašno pošto nije bilo dovoljno hrane.

Židovi koje su u drugom svjetskom ratu spasili nacisti, te koji su završili u Americi “kupili” su svoje živote također zlatom.

Postoji poznata priča kada je 1920-te za vrijeme velike svjetske krize u Minhenu prodana peterokatna kuća za 5 gr zlata.

U Republici Hrvatskoj je veliki porez na uvoz certificiranog zlata. Porez zajedno sa carinom iznosi gotovo 60%. Stoga se kupovina trenutno ne isplati. Ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju neće postojati više porez na kupovinu certificiranog zlata.

Zlato je lijepo posjedovati, ono nije podložno inflaciji, sigurno je sredstvo plaćanja u kriznim vremenima i za vrijeme rata ili kada papirni novac u potpunosti izgubi svoju vrijednost. Međutim nikada ne smijemo zaboraviti  …pored svih prednosti koje zlato pruža ono je ipak samo sirovina poput nafte ili drveta.