KOMENTAR TJEDNA

 Komentari na tekst “Signali u mrkloj noći” Dražena Radmana

Zdenka Gleißberg/ 05.06.2013./ Gospon Radman, znate kaj cim sam procitala prvu recenicu i vec mi je bilo dosta. Vi valjda znate kaj znaci “Rasizam.” 

Ako ne evo vam objasnjenja; Rasizam je pokusaj diskriminiranja neke osobitosti ili razlike i svrstava ih kao neku opasnost za ostale, bez obzira jeli to neka druga boja koze ili inace neka ljudska osobina koju rasisti deklariraju kao nenormalnost.

Ja nemam visokih skola ali mi je moje zivotno iskustvo dokazalo da visoke skole i td. nisu obavezno garancija za intelektualnost i socijalizaciju jednog ljudskog bica, dapace vi upravo naporno nastojite ovdje dokazati da bedastoce ima u svim slojevima.
Ali valjda za te bedastoce nemreju isto nista, jer je to isto tak urodeno kao i homoseksualnost, iako vi tvrdite nesto drugo.

Tesko mi pada pri pomisli da vas eventulno citaju mladi bez iskustva i bez dobre podloge ljudskih prava.
Na zalost danas moze svatko napisati knjigu tko zna svoje misli na papir prenijeti, ali to jos ne cini i dobrog novinara ili pisca, vec ono sto mi mislimo ili kako mislimo.
Nemam namjere u buduce citati vase doprinose, pa nije ni potrebno da se osvrcete na moj prilog, jer iovako nemate kaj pametnoga na to odgovoriti.
Bilo bi dobro da vi vasu istinu zadrzite za sebe, jer je ona samo vasa.
I na kraju moram reci kak vele njemci “muss mich Fremdschämen.”

Mario/ 05.06.2013/ Nemojte, Zdenka. Izneseno mišljenje je mišljenje. Neka ga, može se komentirati. Prva rečenica je u stvari zaključak, ili bolje rečeno isključenje i pokazuje da gospodin Radman nema pojma o temi već govori samo o nekim viši istinana, svjetlu u mrkloj noći. A gdje su tu ljudi? Koga u crkvi, kojoj i Radman (koliko znam) pripada uopće briga za ljudima, samo govore o višim istinama. Dragi Radman, pa jeste li ikada razgovarali i s kim od ljudi (da -ljudi!) homoseksualne sklonosti. Rodih se s tim dragi gospodine. Od kad znam za sebe, to je u meni. Bog mi je to dao kao i boju kože ili boju očiju. Sad, znam da crkvene ljude baš briga za seksualnost, ta ne odriču li je se oduzimajući je svećenicima i svodeći ju samo na oplođavanje radi rađanja, ali pak, potrebno je ne biti sam mjera svih stvari svim ljudima. Pa gdje to živimo? Šta bi vam Isus rekao? Neka vašeg teksta, nek se o temi raspravlja, neka razmišlja, samo isključivi ste, uski, u pravu je i Zdenka, ima tu rasizna i to me plaši i iznenađuje.

Dražen Radman/ 06.06.2013./ Gospođo Zdenka, i ja vjerujem da je rasizam strašna pojava kada se ljude diskvalificira zbog toga što pripadaju ovoj ili onoj rasi; ovom ili onom narodu; muškom ili ženskom rodu itd. Tu se zaista radi o nepromjenjivim i zadanim stvarima koje nemaju povezanost s moralom.

No,također je strašna pojava kad se diskvalificiraju ili mrze ljudi zbog toga što su (bili) lopovi, kradljivci, lažljivci, preljubnici itd. Vjerujem da tim ljudima treba pomoći, jer se tu radi o domeni ponašanja koje može biti drugačije,bolje… A pomoći se ne može nikome ako mu se kaže da je to u našoj naravi,jer to onda znači da su stvari nepromjenjive, tj. da je to prirodno jer su neki porivi jači od njega. Dakako, ako netko želi nastaviti sa spomenutim ponašanjem, to je njegovo pravo, ali to ne znači da je to normalno i da javno o toj temi ne treba govoriti jer bi to moglo nekoga uvrijediti.

Homoseksualnost je neprirodna pojava, ali to ne znači da su ljudi koji imaju takvu sklonost – lošiji ili bolji od drugih. Nitko, osim Boga, nije savršen. Zato nam je svima potrebna njegova pomoć. Netko čini ovo, netko ono i svi se mi najčešće želimo opravdati, nastojeći racionalizirati svoje ponašanje i, ako je moguće, učiniti ga normalnim. Pa ako je, usput, i sveopća klima takva, tim ‘bolje’.

Poštovani Mario, nedavno je jedan čovjek s homoseksualnom sklonošću tražio razgovor sa mnom, iako je znao kakvi su moji stavovi prema toj pojavi. Htio je razgovarati o borbi i patnji koju ima u sebi, a koja nije zbog okoline, nego zbog same naravi te sklonosti. Pričao mi je i o mnoštvu drugih ljudi s homoseksualnom
sklonošću, među kojima većina ima brojne partnere jer se ne mogu u samima sebi umiriti…Pričao mi je sve to jer je znao da ga neću osuditi, nego da ćemo normalno i ljudski razgovarati. Taj (i ne samo taj) razgovor, potvrdio mi je kako određeni problemi datiraju od djetinjstva, kako su mnogi doživljaji potisnuti, kako je nastupila emocionalna praznina koju je dijete tijekom života nastojalo popuniti…i na takav način…

Dobra je vijest da postoji mnoštvo svjedočanstava kako su ljudi izašli iz kruga ponašanja koji ih je više zarobljavao nego oslobađao. I znam, zaista, da je u tom procesu potrebno mnogo strplljenja i ljubavi, ali i govorenja i slušanja istine bez koje čovjek ostaje bez orijentira. Istina o nečemu može čovjeku dati uvid, smjer, nadu…Ona često boli i nitko od nas je hitro ne prihvaća. Naprotiv, češće se opiremo
jer neka istina o nama upućuje na promjenu, a to je najteže. Zato i jest više onih ljudi koji se prepuštaju postojećim obrascima ponašanja, nego onih koji su skloni preispitivanju i traženju izlaza… Ali Bog pomaže u tom (i bilo kojem drugom) procesu svakome tko Njega traži za pomoć… I meni je prije više godina pomogao i donio mir. Pomaže mi i oprašta i danas kad u raznim situacijama učinim ono što
je mimo Njegove istine i volje