HRVATSKA PUKU NEPOZNATA

Sapunica, nastavak II

pripremio: Joža Prudeus
(Sažetak 1. dijela)

U prvom nastavku našeg serijala o ‘Hrvatskoj koju ne poznajete’ dotaknuli smo vrh domaće birokratske sante i spomenuli dvadeset hrvatskih ministarstava, odnosno ministara koji svi imaju svoje zamjenike, kabinete, tajništva, te u kojima vrijedno rade čak 84 pomoćnika ministara. Podsjetili smo i na činjenicu da sva ta ministarstva imaju hrpu raznih uprava, samostalnih sektora, ureda, službi, inspektorata, instituta, zavoda i sličnih tvorevina, sve kako bi birokratski kotačići podmazano klizili i gazili bilo kakav razum koji im se nađe na putu.

II. nastavak : Saborska zona sumraka

Prošećemo li sad na drugi kraj Markova trga u Zagrebu i uđemo li u zavrzlame saborskih hodnika, vidjet ćemo čuda svekolika. Osim saborskih zastupnika, naravno, kojima je to radno mjesto, ali se oni time ne zamaraju.
Zastupničko tijelo hrvatskih građana, koje smo mi birali i čije funkcioniranje mi financiramo, na životu održavaju redom:

(a) Tajništvo Sabora,
(b) Ured tajnika Sabora,
(c) Služba radnih tijela (što god ona radila),
(d) Služba za opće poslove (opet, što god ona radila),
(e) službe klubova zastupnika (klubova zastupnika ima deset, ali nije jasno postoji li i toliko službi),
(f) Služba za pripremu i obradu sjednica,
(g) Služba za pripremu akata za objavu,
(h) Služba za pravne poslove i ljudske potencijale,
(i) Služba za medije,
(j) Služba za građane,
(k) INFODOK služba,
(l) Ured za protokol,
(m) Ured za međunarodne i europske poslove,
(n) knjižnica i
(o) straža.

Čini vam se previše? To je tek početak.

Svoj ured ima i predsjednik Sabora. U njegovom uredu rade: predstojnica ureda i njena zamjenica. I četiri tajnice. A da bi bilo sve “po propisima”, tamo je i još šest što “osobnih savjetnika”, što samo “savjetnika” predsjednika Sabora. Ukupno dvanaest zaposlenih opslužuje jednog predsjednika Sabora.

Onda dalje. Svaki od pet potpredsjednika Sabora također ima svoj ured. Ali oni, srećom, ipak nemaju po desetak zaposlenih.
Potpredsjednici, teškim srcem, moraju biti zadovoljni samo predstojnikom vlastitog ureda i tajnikom.

E, a sada počinje prava stvar. Sto pedeset izabranih zastupnika hrvatskih građana – to su oni koji, navodno, brinu u redu u ovoj našoj državi – uza svoje redovne zastupničke “poslove”, još su članovi i raznih parlamentarnih odbora.

Koliko odbora imamo?

Tih odbora ima 29. Iako ni to nije konačna brojka, jer još, navodno, postoji jedan odbor, ali ga već godinama nitko nije vidio.

Svaki od tih odbora ima između deset i petnaest članova, što znači da je svaki zastupnik član u minimalno dva, a nerijetko i više njih. A kako bi se opravdalo to članstvo i dodatna zarada koja proizlazi iz sudjelovanja u radu odbora, trebalo je smisliti što više odbora.
Koliko ima odbora?

Pa tako imate: Odbor za zakonodavstvo, ali i Odbor za pravosuđe. Jer je očito da se radi o dvije nespojive stvari, pa nam trebaju dva različita odbora. O njihovoj “nespojivosti” svjedoči i to da se više od polovine njihovih članova nalazi i u jednom i u drugom odboru. Onda imate Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo, ali i Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku. Opet, socijalno partnerstvo i socijalna politika su totalno nespojivi.

Pa imamo Odbor za gospodarstvo, ali i Odbor za regionalni razvoj i fondove Europske unije. Jer je ionako razvidno da gospodarstvo u Hrvatskoj nema veze s razvojem, jelda? Pa imamo i Odbor za ljudska prava (i prava nacionalnih manjina), ali i poseban Odbor za ravnopravnost spolova. (U Saboru se, izgleda, ravnopravnost spolova ne smatra ljudskim pravom).

Čekajte, ima još

Naš Sabor ima jedan Odbor za izbor, imenovanja i upravne poslove, ali i poseban Odbor za predstavke i pritužbe. Opet očigledno nespojive stvari. I, autoru omiljen, Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske s 12 vrijednih članova (jer je očito da mi u Republici Hrvatskoj nemamo dovoljno vlastitih problema, pa moramo brinuti još i za druge) te Odbor za međuparlamentarnu suradnju s ravno 52 člana (da, nije greška, pedeset dva).

Sudjelovanje u radu, pardon, članstvo u tim odborima zastupnicima, naravno, donosi dodatnu zaradu u odnosu na njihove osnovne plaće.

Što još imamo?

I taman kad pomislite da je bitka s birokracijom u Hrvatskom saboru završila (iako ste svjesni da ste je izgubili), kravataši se vrate da vas dotuku.

Jer, uz odbore, urede, službe, knjižnicu, stražu, a valjda i kojeg kuhara, Sabor ima i saborska izaslanstva. Pa postoje:

(a) Izaslanstvo Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skupštini Mediterana,
(b) Izaslanstvo Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-,
(c) Izaslanstvo Hrvatskoga sabora u Zajedničkom parlamentarnom odboru RH-EU,
(d) Izaslanstvo Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe,
(e) Izaslanstvo Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj dimenziji (pazi ti ovo – “dimenziji”) Srednjoeuropske inicijative,
(f) Izaslanstvo Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skupštini OESS-a te
(g) Izaslanstvo Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skupštini Unije za Mediteran.

Da, imamo izaslanstvo u Parlamentarnoj skupštini Mediterana i u Parlamentarnoj skupštini Unije za Mediteran. I ako ste pomislili da bi bilo zgodno, očekivano i praktično da u oba budu isti ljudi jer se radi o zajedničkoj temi, u Saboru su tu da vam pokažu koliko ste u zabludi. Jer se u ova dva izaslanstva nalaze potpuno različite osobe.

Hrvatski sabor ima i još nešto što se zove Izvršni odbor Nacionalne grupe Hrvatskoga sabora pri Interparlamentarnoj uniji. Kako to mudro zvuči? Zadaća je očito jako važna jer okupira sedam naših vrlih zastupnika.

No, kako nam zastupnike rad u svim tim odborima i izaslanstvima – a treba se još tu i tamo pojaviti na samim sjednicama ako su televizijske kamere uključene – ne bi previše opteretio, brigu vode i volonteri. Niste znali da se i to može, ha?

Pa da, tko bi uopće imao ideju ići volontirati u Sabor. No, ima ih. Prema posljednjim podacima, pedesetak. Ipak, postati volonter u Saboru nije lako. Primaju se jedino studenti četvrte ili pete godine pravnog ili fakulteta političkih znanosti. Dakle, da biste postali volonter u Saboru, morate biti student više godine studija i to vrlo uskog područja studiranja.

A da biste postali zastupnik, dovoljno je imati makar srednju školu.

Ne biste vjerovali, ima toga još (međuparlamentarne skupine prijateljstva, dva vijeća…), ali za danas vam je ovo sasvim dovoljno. U idućem nastavku ćemo proći kroz predsjednički ured i krenuti u borbu s teškom birokratskom artiljerijom, odnosno pokazati vam tko sve, a da i ne znate, brine o vama.