piše: Antonio Gavran
Good morning!
Svega smo nekoliko dana od povijesnog ulaska Hrvatske u Europsku zajednicu pa će možda ovaj pozdrav s kojim započinjem svoju kratku priču biti naša svakodnevnica ako nam pristignu stranci iz različitih država kako bi u Hrvatskoj pronašli svoju sreću.
Znam, ova izjava zvuči previše sanjarska no razuvjerit ću vas jednom pričom. Gledam ovih dana na jednom hrvatskom mediju video prilog o mladim ljudima iz različitih Europskih država koji uče naš jezik, a samim time i upoznaju našu kulturu i baštinu izražavajući same riječi hvale.
Jedna Francuskinja izjavila je kako planira doći ovdje živjeti, jer tu se osjeća bolje nego u svojoj državi. Vjerojatno je u silnom učenju zaboravila proučiti burzu rada i sve ostale činitelje koji su temelj jednog gospodarstva, a samim time i mogućnost bilo kakve egzistencije.
Mnogi se zgražaju od te Europske unije i ja sam, priznajem. Bijah teški protivnik jer svima nam je jasno da nismo velesila i kako ćemo u cijeloj toj priči biti na samom dnu „hranidbenog lanca“.
No opet, s druge strane kad pogledam tko vodi ovu zemlju već 23 godine, tko ju je pokrao i uništio do samoga dna više od bilo kojih ratova …poželim ipak biti članom EU.
Poželim biti članom EU kad pogledam koliko dugo se vode sporovi na sudovima, kad se oslobađa krivce (jer su iz bogate obitelji), a zatvara po zatvorima ljude koji su i bez tog zatvora već dovoljno kažnjeni jer rade za poslodavce koji im ne isplaćuju njihov zarađeni novac.
Poželim biti članom EU zbog 350 000 nezaposlenih i 1,38 milijuna materijalno isključenih i siromašnih građana.
Nadalje, kad moram razmisliti koliko je neka situacija opasna po život prije nego nazovem Hitnu pomoć kako ne bih morao platiti kaznu zbog krive dijagnoze iako nisam liječnik. Bez obzira što nam redovito oduzimaju od plaće za dopunsko zdravstveno osiguranje …kad se netko teško razboli i potrebna mu je pomoć u inozemstvu, vidjeli smo na slučaju mnogobrojne djece HZZO nema novca i ne želi snositi troškove njihova liječenja. Srećom, imamo 15 % stanovništva do 15 godina i stalan porast mortaliteta pa ne moramo brinuti.
Želim biti članom EU zbog Sanadera, Milanovića, Mesića, Linića, Šeksa, Jovanovića i svih ostalih političara koji su nas doveli u stanje u kojemu se danas nalazimo. Na samom smo dnu Europskih zemalja, BDP nam neprestano pada. Gospodarstvo više niti ne stagnira već se srozava na najnižu moguću razinu. Nije to možda u svijetu ništa ekstremno bolje, ali povijest nas je dobro naučila da nikad nismo znali biti svoji vladari. Sami smo sebi najveći neprijatelj, nitko drugi do li nas samih.
Zaustavit ću se na ovim divnim našim kadrovima iako bih mogao još pisati u nedogled. No sve je to već poznato narodu koji živi u Hrvatskoj, na vlastitom iskustvu svakog dana to proživljava. Tako da niti sam izmislio toplu vodu niti sam je pokušao izmisliti.
Želim samo iskazati dobrodošlicu toj EU jer mi smo danas došli u situaciju da više nemamo što izgubiti. Čemu bojazan da će nas pokrasti kad je već sve pokradeno, a mrvice sa stola nikog ne mogu nahraniti.
Do novog susreta, Europskog susreta, šaljem vam lijep i srdačan pozdrav!
Tako je Ivo dobra priča
Konkurencije ima i biti će je.. i u sakupljanju smeća..pa i u traženju koje čega i po kontenjerima..
Teo Albrecht i brat mu, su imali dobar nos, te su nakon rata kod amerikanaca kupili stare kamione i s njima po Njemačkoj tražili i skupljali staklo. Danas spadaju među najbogatije ljude na svijetu, a svi mi navračamo u ALDI da nešto povoljno kupi mo. Koliko se LIDL trudi da ih dostigne, još mu uvijek to ne polazi za rukom.
Jako lijepo napisano. Nije loše neke stvari usporediti sa bogatijim evropskim zemljama. Naprimjer, promatrala sam u jednoj od zračnih luka u Njemačkoj kako uredno odjeveni muškarci i žene pretražuju kante za smeće da bi pronašli neke boce koje kasnije mogu unovčiti pa popričam sa svojim zetom o tome. I malo kasnije mi on objašnjava kako to nisu bjednici več da se bave jako unosnim poslom…. A unosni poslovi mogu biti svi mogući…..
A što se tiče kradljivaca i prevaranata tih ima, ma, baš po svuda……ne samo u Hrvatskoj….
Srdačan pozdrav!
Milica