piše: Antonio Gavran
Konačno priznajem, bitka za borbu protiv virtualnog svijeta danas je u potpunosti okončana. Virtualni svijet dobio je ovaj dvoboj i naša mladost priključila se vojsci njegovih izabranih junaka.
Naš svijet, ostali su braniti majke, očevi, bake i djedovi, ali nažalost, izgubili su svoju bitku.
Od danas prestaje dječja igra na ulicama, jutarnji vrisak mališana koji trčkaraju za loptom i djevojčica što preskaču gumu pokušavajući biti najbolji među svojim prijateljima.
Ni mladi neće više šetati parkovima, jer za to više nema potrebe. Svijet monitora samo jednim klikom otvara im sve mogućnosti do kojih ne mogu doći hodajući ovim svijetom.
Više nećete vidjeti dječaka koji plače kada ga njegova majka ili otac dozivaju da se sa ulice vrati u topli dom, jer je prošlo vrijeme za igru.
Djeca su sada u svakome trenutku prisutna na tisuću mjesta, upoznavajući tako dobre i loše ljude, gledajući poučne i one manje poučne sadržaje i slušajući kvalitetnu i nekvalitetnu glazbu koja im se svakoga dana kroz virtualni svijet u megalomanskim količinama predstavlja.
Razni komunikacijski portali mrežom svoje ponude prikupljaju naivnu mladu populaciju darujući im svijet kakav oni žele vidjeti. Društvene mreže poput Facebooka zamjenjuju pravi za virtualnoi svijet. Ljubav prema bližnjima više nije zagrljaj nego opcija sviđa mi se, a iza nekoliko stotina tisuća lažnih profila kriju se monstrumi, silovatelji i pedofili, te ubojice koje budnim okom čekaju priliku da svojim poremećenim umom učine jedan od oblika zloće.
No, mladi to ne žele shvatiti. Njihovi profili prepuni su prijatelja kojima praktički ne znaju ni ime. Sklapaju se prijateljstva temeljena na virtualnim osjećajima, te mladi tako sve više tonu u smjeru koji im predstavlja krivu sliku o životu. Svoje povjerenje daruju svakome tko zamuti njihove oči pričom o svojoj dobroti.
Nije da ne treba podržati komunikaciju kao sredstvo koje od davnina spaja ljude, ali potrebno je razabrati kakav je oblik komunikacije i s kime se ona odvija, a čovjek iza Facebook-profila zasigurno nije osoba koju mi tražimo.
Zato vratite se na svoje ulice, udahnite svježi zrak i uz šetnju sa svojim prijateljima podijelite svoja iskustva, tugu, radost i sve što prijatelji zajedno dijele. Vi živite u pravome svijetu, a virtualni neka bude samo replika i mjesto za odmaranje od dnevnih obaveza, nikako kao mjesto na kojem izgrađujemo svoj mladenački svijet.
Treba naći neku sredinu u tome svemu….kao prvo kontaktiraj samo one prijatelje koje osobno poznaješ…i kreni na događanja koja si preko socialne mreže saznao…Jako puno ljudi je usamljeno…za puno njih je kontakt preko društvene mreže jedini vrhunac dana…neki nemogu napustiti svoj dom iz različitih razloga…a u mreži nam je otvoren čitav svijet….čisto jednostavno…bez putnih troškova itd. Djeci treba objasniti neke stvari i ne prepustiti ih samima sebi zato što su mirni i kod kuče…to je i za roditelje komotnije…a nema komocije u društvenim mrežama….Sretno Vam u daljnjem radu!
Lijep pozdrav!