VRIJEME RADOSTI I PONOSA

 Pisma iz Belgije: Hrvatski tjedan u Bruxellesu – vrijeme radosti i ponosa

piše: Marijana Šundov
Bruxelles, 29.lipnja 2013./ Tjedan iza nas bio je po mnogo čemu nezaboravan za hrvatske građane u Bruxellesu. Bio je to tjedan Hrvatske. Nizom događanja podsjetilo se kako ubrzo Europska unija dobiva 28 zvjezdicu.

Gotovo je nemoguće pobrojati sve – koncerte, izložbe, izvedbe naših umjetnika koji su došli u glavni grad Europske unije i dali svoj doprinos. Za mene osobno najljepši i najbogatiji dar je bio koncert Simfonijskog orkestra i Zbora HRT-a održan 24. lipnja 2013. u velebnoj Concert Noble.

Koncertu su bili nazočni hrvatski predsjednik Ivo Josipović sa suprugom Tatjanom i belgijski princ Philippe i princeza Mathilde. Sam koncert je i održan pod najvišim pokroviteljstvom – kralja Alberta II. i predsjednika Josipovića.

Bio je to zaista događaj za pamćenje. U sjajnoj izvedbi hrvatskih glazbenika, a pod ravnanjem dirigenta Tončija Bilića, uživali su članovi diplomatskog zbora odnosno veleposlanici zemalja članica EU i NATO-a i naravno veliki broj naših ljudi koji žive i rade u Belgiji.

Kako ostati ravnodušan na stihove iz opere Porin, koje su tako nadahnuto otpjevale članice zbora: „Pobjegoše noćne tmine; Nije daleko svijetli dan; Kad se vraća sve na svijetu, Svjetlost tjera tamu kletu; Zašto i sloboda ne sine u Hrvata opet stan? Ne, ne, Bog je pun dobrote; Vratit će što nam ote! „

Da, doista – evo nas doma, pomislila sam, tu gdje i pripadamo. Sa sobom donosimo bogatstvo običaja, ljepotu glazbe, toplo srce juga. Europska unija postat će bogatija za zemlju rijetke ljepote.

Pomislila sam na ratna razaranja, na naše vojnike sa krunicama oko vrata, na naša srušena i opet izgrađena svetišta. Nije to bilo tako davno. Koliki od njih su željeli doživjeti ovaj dan. U mom srcu tuga se miješala sa radošću i ponosom to večer.

A, sama večer hrvatske glazbe bila je bogatstvo zvukova, dvoglasje tijesnih intervala Istre prethodilo je dalmatinskoj klapskoj pjesmi i ojkavici. Sve je začinilo završno kolo iz opere „ Ero s onoga svijeta“ – „ Što na nebu sja visoko, nije mjesec nego soko? U krilo mu zvijezda pada, zvijezda to je moma mlada!“.

Tom, naš prijatelj Irac i kolega vojnik mog supruga, šapnuo nam je ushićeno kako nije ni slutio kakvu mi predivnu glazbu imamo. Pomislila sam ne znaš ti još ništa dragi naš Tome. Naša glazba određena je našom bogatom povijesti i mješavinom raznih kultura i utjecaja. Od tuda toliko bogatstvo napjeva. Čežnja za slobodom, borba, razaranja, stradanja i uvijek ponovna građenja i pobjede – temelji su iz kojeg je potekla hrvatska glazba. A, uz sva ta nemirna strujanja i borbe naša himna nije poput nekih drugih poziv u boj nego pjesma divljenja i ljubavi prema ljepoti jedinstvene Lijepe naše. Prihvaćali smo utjecaje Europe ali sačuvali smo ono svoje. I to je tako krasno pokazala naša glazba.

Takvo je bilo večer točno tjedan dana prije povijesnog 1.srpnja. A, jutro toga dana je bilo isto tako ispunjeno Hrvatskom. Ni kiša ni vjetar tako uobičajeni u ovom gradu nisu mogli pokvariti vedro i svečano raspoloženje u parku Mini Europa gdje se maketa zagrebačke crkve svetog Marka pridružila replikama ostalih poznatih europskih građevina.

Naime Mini Europa kako joj i ime kaže je park u Bruxellesu, čijim stazama možete simbolično preći cijelu Europu – diviti se francuskom Eiffelovom tornju, britanskom Big Benu, njemačkim Brandenburškim vratima ili grčkoj Akropoli. O samom parku napisat ću malo više u jednoj od sljedećih reportaža.

Mini Europa smještena je pored Atomiuma prepoznatljivog simbola Bruxellesa. Sam Atomium je posebna građevina, nešto između skulpture i arhitekture, a za mene simbol ljudskog duha koji stremi saznanjima i ljepoti. Nisam mogla ostati ravnodušna na prizor naše trobojnice na vrhu Atomiuma. Inače je na vrhu ove građevine istaknuta belgijska zastava. Na ovaj način simbolički je prihvaćena i pokazana Hrvatska.

Često su u posjetu cijelom ovom području jedinstvenog imena Bruparck djeca iz briselskih osnovnih i srednjih škola. Tako je bilo i ovaj put. Bili su radoznali i pitali su nas o Hrvatskoj. Uzvici njihovog  oduševljenja pridružili su se radosti svih nazočnih i popratili let oslobođenih crvenih, bijelih i plavih balona koji su skrivali maketu crkve svetog Marka. A tamo su bili i podijelili oduševljenje okupljenog mnoštva predsjednik Ivo Josipović, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, hrvatski veleposlanici u Bruxellesu i mnogi drugi.

“Očito je Hrvatska dobrodošla u Europsku uniju. Toplina kojom smo ovdje ali i na drugim mjestima dočekani, govori da Hrvatsku zaista svi osjećaju kao dio Europe. Markova crkva koja je simbol po mnogočemu je danas ovdje, zajedno s važnim spomenicima, zgradama iz cijele Europe i ponosni smo svi zajedno”, rekao je, pored ostalog, predsjednik Josipović.

Poslije smo kada su se slegli utisci svi između sebe razgovarali što je sve moglo biti postavljeno u Mini Europi iz Hrvatske – Dubrovnik, Dioklecijanova palača, Vukovar…Mislila sam kako smo blagoslovljeni bogatstvom kulture, ljepotom gradova, nasljeđem.

Po meni ipak sve to na neki način simbolizira predivna i jedinstvena crkva svetog Marka i držim da je ona dobar izbor. Sagrađena je još u 13.stoljeću u doba Bele IV. Jedinstvena je po svome krovu i šarenim crjepovima na kojima su grbovi grada Zagreba i kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Ovaj posebni krov napravljen je u doba velike restauracije crkve u 19.stoljeću.

U neposrednoj blizini crkve, nalaze se četiri značajne zgrade (odnosno institucije hrvatske državnosti) – Hrvatskog sabora, Vlade Republike Hrvatske, Ustavnog suda i Skupštine grada Zagreba.

Na Trgu sv. Marka polaže prisegu novoizabrani predsjednik Republike Hrvatske.

Na dan 15. veljače 1573. godine, na Trgu svetog Marka smaknut je Matija Gubec, vođa seljačke bune. Toliko povijesti nalazi se na tako malom prostoru.

Poslijepodne isti taj dan je u parku otvorena izložba “Hrvatska novinska fotografija”, a na platou ispred Europskog parlamenta izložba “Be CROative” u organizaciji Hrvatske gospodarske komore.

I tako …proletio je brzo ovaj tjedan.

Umjesto zaključka napisat ću kako znam da nije sve tako idilično. Prije svega naša gospodarska situacija, a potom i mnogo toga drugog na političkoj i društvenoj sceni. Međutim, čovjek je doista ono o čemu po cijele dane razmišlja. Zlo možemo mrziti do te mjere da zaboravljamo voljeti dobro.

Sve ima svoje vrijeme. Neka ovaj tjedan ispred nas bude vrijeme radosti i ponosa.