…sva mudrost svijeta bez ljubavi ne vrijedi baš ništa …
tekst i foto: Marijana Šundov
Köln/ 29.studenoga 2014./ Rijetko tko iz naše male vojno-diplomatske zajednice u Bruxellesu nije posjetio njemački grad Köln pa makar u prolazu.
Kada se putuje automobilom za Hrvatsku pokraj Kölna se mora proći. A, ako se odlučite za brži zračni način povrataka u domovinu put će vas opet dovesti do Kölna i njegove zračne luke jer odatle polijeću avioni Germanwingsa za više hrvatskih gradova. Cijene njihovih avionskih karti su među povoljnijima i kreću se od 30 eura pa naviše, samo je potrebno ranije rezervirati let.
U svakom slučaju nemojte samo proći kroz Köln – grad je to koji zaslužuje makar jednodnevni izlet.
Tako smo i mi napravili. Pokupivši jedno subotnje prijepodne dragog gosta iz Splita ostali smo u Kölnu cijeli dan.
Slično kao i drugdje u Europi gdje je stala rimska čizma vidljivi su tragovi ove bogate civilizacije, štoviše i samo ime grad duguje Rimljanima. Točnije jednoj ženi, ali ne bilo kojoj – ženi jednog rimskog cara i majci drugog – Agripini. Kako se Agripina rodila u Kölnu poželjela je i naravno dobila da njezin rodni grad ima status kolonije ( rimsko naselje u kojem žive rimski građani).
E, od naziva Colonija grad dobi ime. A, po gradu mirišljava voda nezaobilazna u kozmetici dobi naziv kolonjska voda. U Kölnu ima i muzej posvećen kolonjskoj.
Ipak najpoznatija znamenitost grada je građevina čija se fotografija nalazi u svim udžbenicima povijesti kao najčišći primjer gotike – stila u arhitekturi koji uvijek dočarava neku priču i usmjerava pogled prema nebu.
Katedrala.
Građena je gotovo 600 godina, kamen temeljac položen je na blagdan Marijinog uznesenja na nebo i to 1248. godine. Katedrala ima dvanaest zvona, treća je po visinu na svijetu, a druga u Europi. To su činjenice o katedrali, ali ono što je gotovo neopisivo je njezina ljepota. Predivni portali, kipovi, lukovi, vitraži, zvonici …čine jedinstvenu i čudesnu kamenu melodiju.
I ne samo to, u svojoj unutrašnjosti ova ljepotica krije posebno blago – moći sveta Tri kralja. Da – ona Tri maga – mudraca iz Biblije koji su slijedili zvijezdu, prešli brda i pustinje da bi se poklonili novorođenom Djetetu – Bogu koji je postao čovjekom.
O čemu razmišljati na jednom tako posebnom mjestu nego o Tri mudraca i samoj mudrosti. Baltazar, Melkior i Gašpar dođoše sa Istoka. Po predaji, jedan je bio mladić, drugi zreo čovjek, treći starac. Isusa su darovali sa tri dara – kao Boga tamjanom, kao kralja zlatom i kao čovjeka dragocjenom pomasti – smirnom. Bili su mudraci.
Razmišljam – što čini čovjeka mudrim? Tko je mudar? Onaj koji zna što je u životu važno i to slijedi. Tri kralja sa Istoka mudrost je dovela do Boga. I to do Boga na Zemlji u obličju čovjeka. Podsjećanje za sve nas kako ne trebamo tražiti Boga među zvijezdama nego na Zemlji u čovjeku.
Kamenim stepenicama od katedrale dolazi se do parka na obali veličanstvene rijeke Rajne. Tu je šetnica, potočići, stabla, te cijeli niz restorana i pivnica koje nude domaće specijalitete i pivo po pristupačnim cijenama.
Rajna je pak posebna priča – od njezine širine i snage zastaje dah. Slično je i sa mostovima preko ove sivo-plave ljepotice.
Nas je zainteresirao posebni most čije prilaze čuvaju četiri ratnika na konjima. Radi se o čuvenom Hohenzollern mostu. Podsjetnik je to na slavne njemačko-pruske vladare iz ove dinastije.
Dalje na samom mostu čeka nas iznenađenje – veliki dio ograde ukrašena je lokotima raznih veličina.
Pomislim …kako zaljubljeni sigurno vole ovo mjesto – pogled na kamenu ljepoticu katedralu i veličanstvenu rijeku koja žuri ispod mosta. Sigurno se osjete malima i nemoćnima pa požele od zuba vremena i prolaznosti „zaključati“ svoju ljubav…jer sva mudrost svijeta bez ljubavi ne vrijedi baš ništa.