U OBRUČU IZVITOPERENIH VRIJEDNOSTI
Dražen Radman
Povodom nedavnog brutalnog napada na učiteljicu u Vrgorcu od strane oca jedne učenice iz tamošnje škole, ne mogu a da se ne osvrnem na nekoliko stvari. Kao prvo, društvo smo koje je do grla uronilo u potpuno lažan sustav vrijednosti i sada, nažalost, sve više beremo plodove tog iskrivljenog sustava.
Naime, kad se većini ljudi u tom sustavu na prvim mjestima nalaze (materijalni) uspjeh, ugledan položaj, popularnost, vanjski izgled, moć, hedonizam i sl., a na zadnjim mjestima zdrav odgoj, moralni dignitet, ljubav, poštenje, istinoljubivost, nesebičnost i sl., onda je logično da ogroman broj roditelja želi postići da njihovo dijete pošto poto dođe do željenog cilja. Onda je logično da ima sve više ljudi koji to nastoje ostvariti ili mitom i korupcijom ili uz pomoć prijetnji, ucjena, šaka i sl.
Mnoštvo roditelja, bez obzira na razinu obrazovanja, ima izvitopereno shvaćanje da budućnost njihove djece ovisi o ocjenama, o školi koju će upisati, o poslu kojega će raditi, o visini plaće koju će imati… Ne.
Budućnost njihovog djeteta najprije ovisi o njihovom karakteru, o njihovom moralnom dostojanstvu i ispravnom odnosu prema životu, ljudima, događajima, prema samima sebi i svemu što rade, bez obzira gdje će biti i čime će se baviti. Jer ako čovjek i ostvari ili dobije ono što naumi, a nema dobar karakter, zaludu mu je. Naime, još nikada nisam vidio nekog čovjeka s materijalističkim svjetonazorom, a da je uistinu sretan. Razlog je jednostavan – sreća nije kategorija koja ovisi o imati, nego o biti.
Nadalje, mnoštvo roditelja koji su svjesni svojih propusta u odgoju vlastite djece, kad ih se pozove u školu na razgovor u svezi nekog problema, nastoji kao zaštititi svoju djecu tako da negiraju postojanje realnog problema te skidaju odgovornost sa sebe. Pritom su nerijetko arogantni i grubi prema bilo kome od školskih struktura. Zapravo, oni ‘štite’ sebe, (pod)svjesno znajući da je nastali problem itekako i njihov s obzirom na brojne propuste koje su počinili u odgoju…
S druge strane, ako ćemo govoriti o ljudima koji rade u školstvu, uključujući ravnatelje, zaposlene u stručno-razvojnim službama škole, osim divnih, odgovornih i predanih djelatnika tu se nalazi i veliki broj onih koji samo odrađuju ili ne vole ‘svoj posao’. Ima onih koji se, među ostalim, dodvoravaju djeci i roditeljima; koji popuštaju i poklanjaju ocjene samo da ne bi ulazili u kakav konflikt s nekim od roditelja. Ne shvaćaju da time ruše dignitet struke, da ruše svoj osobni dignitet, kao i dignitet onih djelatnika koji imaju ‘petlje’, tj. princip pravednosti, nedodvoravanja i nepopuštanja.
Što je najgore od svega, ne shvaćaju da time i samoj djeci šalju tragičnu poruku da ukoliko može dobiti ono što nije zaslužilo – da je taj princip poželjan. Ne shvaćaju da time pomažu ‘regrutiranju’ ljudi poput ovog roditelja koji je fizički nasrnuo na učiteljicu u Vrgorcu, nastojeći silom dobiti ono što je zamislio. Dakle, takvi se roditelji najčešće ponašaju kao razmažena djeca koja su odrastala uvijek dobivajući igračku koju bi htjela.
Htio bih na koncu reći da ovo nije vrijeme za optuživanje bilo školskog bilo roditeljskog kadra. U obruču izvitoperenih vrijednosti, nije se lako ‘snaći’ pod pritiskom tako nametnutog ozračja. Stoga, ovo je vrijeme da svatko za sebe razmisli iza čega kao čovjek stoji, tj. kojim kategorijama vrijednosti u svome srcu pripada. Ako se, možda, pronađe u spomenutim kategorijama koje u današnje vrijeme nisu ‘in’, onda postoji šansa da se ukupna klima u našem društvu mijenja.
Onda postoji i šansa da istinske vrijednosti budu prenesene i na našu djecu. Ako pak današnji čovjek stremi onim lažnim vrijednostima, onda se nitko ne bi trebao čuditi poplavi novih i još ekstremnijih slučajeva u skoroj budućnosti.
Također, ne bi se u tom slučaju nitko trebao čuditi kad mu je dijete skrene s puta. Možda mu je upravo vlastiti roditelj, pristajući na izvitoperene vrijednosti, popločao put ka sigurnoj nesreći.
Netko je rekao: Dobra odluka koja opstaje u vječnosti, teži više nego tisuću odluka koje vrijede samo na zemlji.